'Nismo prvi koji idemo putovima Stipana Konzula. Iscrpan i u glav. nim crtama pouzdan životopis S. Konzula, na temelju izvorne građe koju je objavio Ivan Kostrenčić?, objavio je već 1886. poznati hrvatski polihistor Ivan Kukuljević Sakcinski u zbirci Glasoviti i zaslužni Hrvati prošlih vjekova.3 Daljnje objavljivanje građe, a zatim i pojedine studije o protestanitima i protestantizmu, posebice one Franje Bučarai, zaokru- živale su sliku djelovanja hrvatskih protestanata, pa tako i Stj. Konzu- la. Kad se kod Slovenaca počeo posebice i na širokim znanstvenim osno vama proučavati život, rad i djelovanje Primoža Trubara, bačeno je malo svjetla i na život i karakter S. Konzula. Budući da su znanstvenici koji su proučavali Trubarovo djelovanje nastojali prikazati život, rad i karakter P. Trubara u najljepšem svjetlu, a kako su se zbog nekih oprečnih stavova i karakternih osobina Trubar i Konzul razilazili, iz čega se rodio i jedan nemili sukob, u tim je prikazima Konzul ocrtan kao čovjek izrazito svojegiav, prepreden i nezahvalan?. A trebalo je uzeti i Konzulove i Trubarove izjave (upravo pisma u kojima su se međusob- no optuživali) kritički i s oprezom! U oštrim optužbama jednoga i dru- goga zasigurno ima više ljudske slabosti nego povijesne istine. O tome je svojevremeno jasno i nedvosmisleno pisao i M. Murko. ** * Stipan Konzul rodio se u Buzetu 1521. godine. U svojim pismima i predgovorima nazivao se Istrijan, a u nekim latinskim dokumentima 1 Pinquentinus, tj. Buzećanin. Vjerojatno se kao bistar i okretan mladić najmio kod kojega svećenika glagoljaša, pa je po običaju onoga vreme- na, uz kućne poslove, naučio osnovno znanje iz disciplina koje su bile nmužne za svećenički stalež. Buzet je tada, kao i kasnije, bio u sferi gla- goljaškoga bogoslužja, pa je i Stipan Konzul bio glagoljaš. Sudeći po njegovu kasnijem snalaženju u tuđem svijetu, po poznavanju talijansko- ga i latinskoga jezika i glazbe, njegovo obrazovanje, kao i obrazovanje tadašnjih istarskih svećenika glagoljaša, bilo je zamjerno. To upuću- 2. I. Kostrenčić, Urkundliche Beitriige zur Geschichte der protestantischen Literatur der Siidslaven in den Jahren 1559—1565, Beč 1874. 3. I. Kukuljević Sakcinski, Glasoviti Hrvati prošlih vjekova, niz životopisa, Zagreb 1886, o Konzulu str. 98—125. 4. F. Bučar, Povijest hrvatske protestantske književnosti za reformacije, Zagreb 1910, Reformacija među Hrvatima po Istri, Vjesnik zemaljskog arkiva 1917, str. 161—186, Račun Stjepana Konzula Istranina za put iz Uracha na jug u god. 1563. i 1564, ibidem_1913, str. 34—47, zajedno s F. Fancevom, Bibliografija hrvatske protestaniske književnosti za reformacije, Starine 39, 1938, str. 49—128. 5. M. Rupel, Primož Trubar, Nolit 1960, str. 169, Slovenski protestantski pisci, Ljub- ljana 1966, i drugdje. 6. M. Murko, Nekoliko reči o jeziku srpsko-hrvatskih protestantskih knjiga, Daniči- ćev zbornik, Beograd—Ljubljana 1925, str. 72—106. Murko piše: »Nemci, kojima su bili pristupni samo nemački Trubarovi predgovori, pripisuju Trubaru previše učešća kod izdavanja srpsko-hrvatskih protestantskih knjiga, i naročito Th. Elze je u svojim studijama nepravedan prema Konzulu i Dalmatinu. Istina je, da Trubar nije bio običan prevodilac, kao Konzul i Dalmatin, jer je svoja vrela sa- mostalno prerađivao, a neka dela i sastavljao iz raznih knjiga; osim toga je on početnik sasvim novog književnog jezika, ali i Dalmatin i Konzul su znali napi- sati barem svoje predgovore, a njihov jezik stoji svakako više Trubarova«, str. 75. s2