je na pretpostavku da je u Istri u to doba gospodarski život bio sređen, da su župe bile dovoljno bogate, a narod relativno siguran. Blizina Trsta, Venecije i Rijeke, a zatim razgranati putovi koji su vodili kroz Istru, i oni morski oko Istre, pripomogli su da se svaka no- va ideja vrlo brzo ukorijeni u Istri. Tako je i nova nauka, koja je do- lazila sa sjevera kao otpor svemoći Rima i katoličanstva, našla plodno tlo među istarskim građanstvom i svećenstvom. Iz popisa procesa koji su se vodili u Istri protiv heretika, uglavnom protestanata, vidi se ko- liko je Lutherova nauka našla privrženika, i koliko se bila ukorijenila u istarskom pučanstvu, od njegovih društvenih vrhova, domaćeg i stra- nog plemstva, do sitnih zanatlija i svećenika.' Istina, lakše je bilo otkri- ti novovjerce u gradu (treba napomenuti da se oni mieđusobno nisu zva- li novovjerci, nego upravo starovirci, protestantizam je za njih stara krstijanska vira; od toga i danas u Istri starovirsko označava davnaš- nje, starinsko u dobrom značenju te riječi), a mnogo teže na selu, pa i među seoskim svećenicima. Kad je koparski biskup Petar Pavao Vergerije otjeran sa svoje bi- skupske stolice, počelo je i jače raslojavanje među njegovim svećen- stvom. Teško je nešto pouzdanije reći da li je Vergerije, kao koparski biskup (od 1536. dalje), zaista i utjecao na svoje niže svećenstvo, jer do pojave protestantizma, i kasnije reakcije na njega (Tridentski kon- cil), malo je bilo biskupa, posebice u Istri, koji su imali neki prisniji odnos sa svojim seoskim svećenstvom. Pristalice nove vjere otkrivani su od vremena do vremena; češći je razlog otpada od katoličke vjere bio njihov privatni život nego pristajanje uz Lutherove ideje. No, ako se privatni život nekoga od njih poklapao s neskrivenim novim idejama, lako je to bilo otkriti. Tako se desilo da je i S. Konzul, osumnjičen zbog nove vjere, morao napustiti svoju župu, Stari Pazin (1549), i otići naj- prije u Ljubijanu, koja je postala središte okupljanja prognanih pro- testanata iz različitih krajeva Kranjske (Slovenije) i Istre; kasnije je krenuo kao protestantski propovjednik u Kranj. Konzul nije ni u Kranj- skoj bio siguran, te se zaputio u Njemačku. Konzula su vjerojatno protestantski prijatelji iz Ljubljane uputili na Primoža Trubara, koji se već nalazio u Njemačkoj neko vrijeme, te se snašao u novoj sredini kao protestantski propovjednik. Cini se da Konzul nije odmah potražio Trubara, nego se i sam pokušao snalaziti propovijedajući i učeći pjevanje u različitim protestantskim sredinama, ali kad je obolio, potražio je Trubara koji se tada nalazio u Rothenbur- gu na Tauberi. K Trubaru je došao krajem godine 1552, bolestan i iscr- pljen. Kad se slijedeće godine Trubar odselio u Kempten, gdje je imeno- van župnikom, pratio ga je i Konzul, a ostao je s Trubarom dok se nije oporavio. Nije htio više ostati na tuđoj brizi, nego je na preporuku Trubarovu, 1. kolovoza 1553. krenuo u Regensburg na upravo osnova- nu srednju školu, gdje se zaposlio kao učitelj pjevanja (možda i latin- skoga jezika). Plaća koju je za tu službu primao nije bila dovoljna, pa se uzdržavao i učenjem pjevanja u crkvi i sviranjem orguljas 7. v. u Atti e memorie della Societa istriana di archeologia e storia patria, 1I, 179—218, i kasnija godišta (17. i 18). 8. M. Mirković, Matija Vlačić Ilirik, Zagreb 1960, str. 403 i 457. 53