evropskoga humanizma, intelektualni potencijal Istoka bio je naj iznad onoga na Zapadu. Zapad, na žalost, nakon pada Rima nije uspostavio ni duhovno ni političko jako i čvrsto središte, što nije bio slučaj s Istokom. Osnovica rascjepa izmedu Istoka i Zapada je bezbroj suprotnosti, od kojih bi one teološke naravi bile zanemarive da su političke i društvene razlike u ta dva raskoljena svijeta bile prevladane Osnovni, najstariji kanonski sloj ćirilometodske pismenosti jest duhovna knjizevnost Bizanta presađena na jezik Slavena i na slavenski narodni prostor. Slavenske naciona!- ne adaptacije ćitilometodske baštine u osnovi su vrlo slične. Razlike postoje jedino u jezičnim redakcijama, Drugačije je s hrvatskom recepcijom čirilometodske baštin ona je u našem prostoru doživjela znatne promjene: uz osnovni grčki repertorij ona vrlo rano prihvaća i sličnu knjižnu produkciju latinske duhovnosti i kulture. - Repertorij koji su Konstantin Čiril i Metodije priredili za život slavenske Crkve dijelo: i« baziran na grčkoj duhovnosti (otačaskije knjigi, Paterik, Homilijar), ali i ji — što je vrlo značajno -- koja je uvriježena na Zapadu (liturgija sv. Petra). Nakon pro- gona Melodijevih učenika 885. godine, učenici se sklanjaju dijelom na Istok, a dijelom su dospjeli u Veneciju koja je pod vidnim utjecajem Bizanta. Vrijeme je to vladavine Vasilija I. (867—886) i Leona VI, (886—912), careva izrazito sklonih kuiturnim djelat- nostima. Naravno da su učenici Metodijevi, grčki odgojeni, a dijelom i grčki građani, mogli nesmetano doći na područje Dalmacije, bizantske teme koja se proteže uskim pojasom duž Hrvatske Na području liturgije. posebice misnoga obreda, Sveta su braća svjesno izabrala Litur- giju sv. Petra, znajući da će tako biti njihova misija najbliža liturgijama na Zapadu.' Tekstovi koji su mladoj crkvi bili potrebni, spadaju u praktičnu književnost. Samo se po sebi moglo zaključivati da će razvojem misije narasti potrebe za drugačijim višim ti- pom literature, o kojoj će se pobrinuti novi naraštaj slavenskih misionara, domoroda- ca. Iz posebnih političkih i društvenih razloga to se ipak nije dogodilo, nego je dapače kasnije knjiška produkcija postala izrazito pučka, odnosno primijenjena puku više nego višim i izobraženim strukturama. Čak i one književnosti koje su se razvijale u povoli- nim političkim prilikama zanemarile su visoku duhovnu literaturu i radije su se posve- ćivale uredivanju disciplinarnih odnosa ili sastavljanju nacionalnih biografija. Visoka duhovna literatura, ako je nekome trebala, prevođena je s grčkoga jezika. Za preli dio potreba mlade Crkve stvorene su zbirke legenda, apokrifa, zborici različitoga zna- nja, a to je u slavenskim književnostima ostala konstanta, te Slaveni zapravo i nisu raz- vili one vidove bogate i specifične književnosti, kakva je cvala u grčkim manastirima i kulturnim središtima do 15. stoljeća Ipak, utjecaj bizantske liturgije i njene specifične duhovnosti bio je izrazit i u hrvat- skoj glagoljaškoj književnosti od njenih početaka, Danas nam je teško odrediti odakle su sve stizali tekstovi na naše područje: iz Moravske ili iz Makedonije, jer se i jedan i drugi put odlikuju jednakim ili sličnim osobitostima. Daleko bi nas odvelo nabrajanje tekstova koji su se iz grčkoga jezika, iz bizantske knji- ževnosti, našli u našoj glagoljaškoj književnosti: dovoljno je naprečac spomenuti poe- tične tekstove o djetinjstvu i životu Djevice Marije i dječarca Isusa, a zatim uzbudlji tekstove, pikarske romane, apokrifnih Djela apostolskih. U isto vrijeme iz zapadne 119