B književnosti mnogo je manje takvih značajnih tekstova, a i oni redovito duguju dio svo- je osjećajnosti bogatijoj svojoj sestri, bizantskoj književnosti.“ Legendariji i zbornici duhovnoga štiva koji su sadržavali apokrife i legende bili su od bitne pomoći glagoljašima u času revidiranja starih slavenskih. posebice biblijskih tek- stova, i uspostavljanja plenamog brevijara i misala, u toku 12. i 13. stoljeća. Kad su gla- goljaši, osobito nakon Lateranskoga koncila 1215. godine, za pape Inocenta III. sas- tavljali svoj brevijar i misal, imali su svu silu gotovih tekstova, a radili su onako kako su znali i mogli: sa starim tekstovima je išlo lako, njih su prepisali, ali s novim je išlo teš ko, jer su sve do tada bili oslonjeni na drugačiji tip tekstova i crkvenih službi. Pitamo se: da li je taj posao bio stihijski i neorganiziran? lako glagoljaši nisu imali svo- jih jakih središta. do 12. stoljeća za glagoljašku pismenost brinuli su se ponajviše bene- Jiktinci, a iz njihova kruga, iz njihovih opatija zračila je kultura, te su oni i najzasluž- niji za formiranje najstarijih liturgijskih obrazaca, o čemu svjedoči i bogati benedik- tinski sanktoral, uz stari isločni svetački sloj koji su benediktinci poštivali i uvažavali. Kasnije dolaze franjevci, posebice trećorsci, te je iz njihova kruga poteklo ono mnoš- tvo tekstova pretežito iz zapadne sfere kršćanske kulture.7 Kad je Inocent IV. odobrio glagoljanje benediktincima u Omišlju, 1252, a četiri go- dine ranije to je bio učinio za senjsku biskupiju, bio je to znak velike diplomatske borbe za Slavene, jer se već jasno naziralo da Grci neće prihvatiti uniju za koju su se neki zalagali, Doba je to Mikcjskoga carstva, u čijoj se sredini i razmišlja o uniji s Ri- mom, ali mnogo je jači i glasniji stav koji se javlja u krilu Epirskoga kraljevstva, posebi- ce oko arhiepiskoga u Ohridu, Homatijana.* No, daleko bi nas odvelo raspravljanje o tome, a naša tema želi upravo u toj atmosferi naći ključne momente za kasniji razvoj događaja. Upravo je otok Krk, i posebice grad Vrbnik, pogodan za ispitivanje i istraživanje onih prožimanja, onih živih odnosa koji se susreću i prepliću na području duhovnoga živo- ta dviju srođenih sustava, Istoka i Zapada, Na Krku je sačuvan, na primjer, Kločev gla- goljaš, glagoljski zbomik s homilijama grčkih, istočnih otaca. Upravo je na Krku najstariji spomen o postojanju cjelovite slavenske Biblije. Prof, V Štefanić bio je uvjerenja (koje je oprezno iznosio) da je omisaljski odlomak Apostola, s aparatom sirskoga, odnosno egipatskoga dakona Euthalija, dio te Biblije. Raspored i aparat toga tipa uobičajen je u tekstovima koji su se sačuvali u ruskim najstarijim Apo- stolima. Ovaj fragmenat ide u kraj 13. ili početak 14. stoljeća.* Na Krku, u Baškoj, sastavljena je i napisana Baščanska ploća koja govori o odnosima hrvatske vrhovne vlas- ti prema benediktincima glagoljašima. Tri fragmenta Pasionala, iz 13. stoljeća, koji po- tječu s Krka, upravo iz Vrbnika, a koje su odgonelavali prof. S, Ivšić i J. Vajs, srodni su, odnosno najbliži Suprasaljskom zborniku, a potječu s istoka, iz grčke književnosti.: * S obale, iz Novoga Vinodolskoga potječe fragmenat apokrifa o sv. Tekli, također, na- ravno, istočne provenijencije.' * Ne govorimo o Grškovićevu Apostolu, jer ne znamo pouzdano od kada je na otoku Krku. Ovaj kulturni prostot možemo i širiti, ali ne previše daleko: ostajemo još uvijek u Kvarnerskom bazenu. Zbomik sličan krčkom Pasionalu, a koji je također do nas do- 120