Hrvati i Slovenci doprli do pred same romanske gradove na obali mora i da ih ugrožavaju obrađujući njihova polja, pasući njihove pašnjake i sijekući njihove šume. Hrvatski se, dakle, narod u Istri potpuno sredio na novom području tokom 8. st.: onaj koji obrađuje polja namjerava duže vremena ostati prisutan na prostoru koji obra- duje, a zato je uslijedio i strah starih vlasnika što došljaci ne na- mjeravaju ostaviti svoje nove posjede. Čini se da je feudalni sistem, koji je nastupao franačkom pobjedom nad Bizantincima g. 788. bio težak gradovima, ali taj se sistem utvrđuje jer iza njega stoje feu- dalni gospodari i istarski biskupi, na koje se također gradovi tuže. U Rižanskom pravorijeku građani ističu da je za vrijeme Grka njima bilo bolje. Hrvati su u istarske gradove prodirali sigurno već u jedanaestom stoljeću: u 12. st. nalazimo ih kao važne svjedoke u međudržavnim političkim ugovorima i kao stranke u poveljama i listinama. U kas- nijim izvorima teže nam je pratiti hrvatsko stanovništvo u grado- vima, jer ono prihvaćajući kršćanstvo mijenja i svoja imena i preuzima kršćanska, zajednička starosjediocima. Tako ne možemo odrediti ni broj Hrvata u gradovima, jer se oni gube među starim stanovnicima, a vjerojatno preuzimaju i njihov jezik, govor civilizi- ranije sredine. Do plodne kulturne i etničke simbioze u istarskim gradovima nije došlo, kao što je to bio slučaj s dalmatinskim grado- vima, a to zato što su političke i socijalne prilike u Istri bile drugačije nego u Dalmaciji. Gradovi su već od najranijeg doba živjeli posebnim političkim životom, paktirajući s Venecijom i ne obazirući se na za- leđe koje je bilo hrvatsko. Do biološke i kulturne simbioze nije došlo ni u gradu Krku, iako su i u taj grad Hrvati rano ulazili, a i sam je grad bio okružen hrvatskim stanovništvom. Izvori o ulaženju Hrvata u politički i društveni život Istre svje- doče o njihovu znatnom broju i polaganom izjednačivanju sa staro- sjediocima. U ispravi iz g. 1199. kojom je sklopljen sporazum između Barbana i Pule, spominju se uz istarskog kneza Engelberta, župan Dražica (Drasicha) iz Gračišća i Slavonja (Sclavogna) iz Gornjeg (Starog) Pazina i gastald Pribislav (Pribisclaus) iz Barbana.? U drugoj ispravi iz god. 1145. u Puli se spominje Petrus Sclavus, a četiri godine kasnije opet Petrus Sclavus cum Arpo filio suo.? Čak i cesta koja je vodila iz Pazina prema Poreču naziva se u izvorima g. 1030. Via : Antoljak S., Pribislav je bio samo gastald Barbana (1199), Jadranski zbornik 11/1957, str. 113—120 s ispravcima Kandlerovih pogrešaka. * Kandler P., Notizie storiche di Pola, Poreč 1876, str. 272—4, 275—7. 334