svakako bilo uz našu obalu. Žitije Metodijevo govori o neprilikama svečevim na moru i na rijekama (ŽM XIV: H NO M0$) Bh BRARNAI, BRTOKNKI NO grkkadh BA CRMRGTH NEBANANMI, LaVIOV 77). Iako se u ovim rečenicama naglašava Metodijeva sličnost s apostolom na- roda, Pavlom (2 Kor 11,26), one ipak svjedoče o svakojakim nezgo- dama na koje je nailazio Metodije kao vjerovjesnik i misionar. I Žitije Naumovo, premda dosta neodređeno, govori o putovanju morem: ,Hauawa c806 naa&anit no mogi, H Aonanua Aae 46 Iangira H, WETABAUJE KOJABAK, HAKYALWA MO CYXY CROH NVTA WECTBOBATH“, prema rukopisu bivše beogradske Narodne biblioteke.* O pretpostavljenom najranijem susretu između Konstantina- -Cirila i Metodija i slavenskog pučanstva u Istri, i uopće u Hrvat- skoj, suvremeni izvori šute, ali postoji zato rano svjedočanstvo glagoljskog pisma i staroslavenskih tekstova, vrlo rano utvrđenih u Hrvata, a posebno na istarskom prostoru (npr. Plominski natpis). Splitski sabori g. 925. i pismo pape Ivana X svjedoče da je već do Splita došla »Metodijeva nauka« za manje od pola stoljeća od nje- gove smrti (885). Metodijevi učenici prodavani su u Veneciji, i njih je otkupljivao bizantski predstavnik, koji ih je mogao skloniti u Istru i na otoke, a jednako tako i u dalmatinske gradove. »Metodi- jeva nauka« morala je čvrsto uhvatiti korijena u hrvatskom narodu, kad je bila vidljiv i jak činilac u državi kralja Tomislava i kad se protiv nje izdaju oštre sankcije na tako važnim političkim i crkvenim saborima. Istra, premda je samo jednim manjim dijelom politički pot- padala pod hrvatsku državu, nije bila lišena ćirilometodskoga utje- caja, koji je sa sobom nosio pismo i riječ napisanu na tom pismu. Premda izvori iz najstarijeg razdoblja naše povijesti šute o vremenu učvršćivanja glagolizma u Istri, što je uostalom prije rečeno, postoje spomenici koji svjedoče da je glagolizam vrlo rano životno prisutan na istarskom prostoru. Treba se samo sjetiti dvaju kamenih spome- nika iz Istre prije 13. st. Ta dva kamena spomenika, koja je otkrio i paleografski obradio B. Fučić, predstavljaju kamene temeljce u svakom daljnjem proučavanju glagolizma u Istri. Riječ je o Plomin- skom natpisu, dragocjenom likovnom i paleografskom spomeniku rane hrvatske pismenosti i likovne umjetnosti u Istri? i o Grdosel- * Jasposn II. A, Marepuanst no uCTopu mo3HukHoBenua gpepnešmešt cnapanckoš meeMenaocTu, Lenjingrad 1930, str. 186. * Fučić B., Izvještaj o putu po Istri 1949. godine, Ljetopis JAZU 57, str. 79—85. 336