GRUZIJA isticane aramejske osnovice i znatnog utjecaja grčkog načina pisanja, valja spomenuti da je najstariji spomenik sačuvan iz V. stoljeća poslije Krista. Dva pismovna tipa (»mrglovani« i »nusxuri«; razlikuju se po stupnju oblosti odnosno uglatosti, te po uspravnosti linija) koja su se koristila do XI. st. nazivlju se zajedničkim imenom »xucuri«, što se odnosi ponajprije na svećeničko pismo. Od XI. st. naovamo Gruzijci se koriste, uz naslijeđene »svećeničke« pismovne varijante, novim tipom pisma, prije svega za svje- tovne, pravne i vojničke svrhe, razvijenim iz »xucurija«, novog imena — »mexdruli«. To pismo obilježavaju sve izrazitije oble forme (kao rezultat raspisivanja, dakle zbog ekonomije pri pisanju; u latiničkoj, grčkoj i slaven- skoj paleografiji takav se razvoj završava ustanovljavanjem — kurziva), štoviše znatno oblije nego u starom »nusxuriju«.? U pogledu podrijetla gruzijskog pisma ogleda se još jedna metodološka sličnost s glagoljskom paleografijom. Zasvjedočena je tako i hipoteza,* potaknuta doista ne baš posvemašnjom sličnosti s oblicima aramejskih i grčkih slova, kako ni gruzijsko pismo nema u tom pogledu svoje izravne paralele ni u kojem drugom poznatom pismu, te da kao takvo ima svoga autora kojemu je gruzijski jezik bio materinji i koji se pri stvaranju pisma tek koristio poznavanjem aramejskoga pisma. Takva nadarena i obrazovana osoba bio bi armenski prosvjetitelj sv. Maštoc Mesrop (361—440. g.), već oblikovatelj armenskog pisma i prevoditelj Biblije na armenski jezik. Jedan od najoštri- jih protivnika isticanja genetske veze između gruzijskog i glagoljskog pisma, E. Mins, dopustio je spomenutu metodološku usporedbu: »Mi možemo staviti Ćirila uz bok Mesropu, jer je izumio dva alfabeta, sasvim različita po formi, ali tijesno povezana po sistemu. Oba učenjaka upotrebljavala su istu metodu rada na ranije postojećoj osnovi pomoću izlučivanja, posuđi- vanja i pronalaženja.« Prvi filolog koji je nastanak glagoljice povezivao s gruzijskim pismom bio je engleski folklorist M. Gaster. Godine 1887. objavio je knjigu pod naslovom Ilchester Lectures on Greeko-Slavonic Literature (...)«,“ s nama zanimljivim poglavljem The origin of the glagolitic alphabet. Odmah ondje na početku spominje kako ga ne zanima povijesni razvoj glagoljskog pisma, nego prije svega — oblici njegovih slova, pa zatim i njihov azbučni poredak. Kroz promišljanje odnosa između glagoljice i ćirilice, odnosno postupnog 3 Zasvjedočen je dakle obrnut vremenski odnos oblosti i uglatosti nego u povijesti glagoljskog isma 4 Gruzjska toojeika encllogadie, Thalui, 1981, si 2543 2Građki sve cri povijemne varijante gruzijskog pisma savršeno je oblikovana, i nije joj moguće pronaći paralelu ni u kojemu drugom svjetskom pismu. Naposljetku, gruzijski je alfabet sazdala osoba kojoj je gruzijski jezik bio materinji (..)« 5_ Mins, E.: The Alphabet, lI. izd. 1949, str. 486-487. 6 Gaster, M.: Ilchester Lectures on Greeko-Slavonic Literature and its relation to the folklore of Europe during the middle ages, London, 1887. 261