KOLO 1/1999. uzmicanja prvoga slavenskog pisma u korist drugoga, Gaster ustvrđuje kako je ćirilica, zbog povijesnih zahtjeva, izmijenila gotovo sve glagoljičko upravo na planu slovne morfologije (zadržala je samo sličnost u nekim grafemima za slavenske glasove), te kako je i ta, prethodna, glagoljička morfologija vjerojatno bila, također u okvirima povijesnih okolnosti, re- zultat još jedne preoblike — nekog drugog, starijeg pisma. Takvu ideju o glagoljičkoj osnovici u drugom pismu Gaster preuzima od jednog od najuglednijih devetnaestostoljetnih slavista — F. Miklošiča. Miklošičevo pak nenavođenje konkretnog mogućeg izvorišta dalo je Gasteru zamaha da sam pokuša naći odgovor. Držao je neprijepornim da nastanak glagoljskog pisma treba vezati za ime Konstantina Filozofa, pa se tako i potraga za preuzetim pismovnim osloncem treba suziti na pisma koja je Ćiril mogao poznavati. Dakle valja tragati za alfabetom bogatim slovnim znakovima, odnosno — ako se krećemo u krugu alfabetskih pisama gdje vlada idealno načelo da jednome fonemu na pismovnoj strani jezika odgovara jedan grafem — za jezikom bogatim fonemima, koji se upotrebljavao u IX. stoljeću i koji bi trebao imati za sobom respektabilnu književnost i potporu jake crkvene organizacije koja šalje svoje misionare i diplomate po intere- snim područjima. Gaster postupno sužava izbor na — armensko pismo, te osobito na njemu razmjerno blisko — gruzijsko? (u skladu s polazištima 19. stoljeća gruzijsko pismo motri kao organski ovisno o armenskome, pa ono što vrijedi za armensko u mnogo se čemu odnosi i na najstarije gruzijsko pismo, a odatle i priložena usporedbena tablica), pa piše: »Nema sumnje da je Ćiril, učen monah, koji je i sam bio poslan kao poslanik u misiju k Hazarima, i koji je sudjelovao u obraćenju panonskih Slavena, morao poznavati taj jezik (armenski, op.) koji se govorio pred vratima Konstanti- nopola (...) Iz Armenije alfabet se širio prema sjeveru, i ubrzo je bio prilagođen Gruzijcima, koji su ga prilagodili svojim potrebama pritom mijenjajući tu i tamo oblik slova: uglatost s oštrim kutovima promijenila se u oblost sa spiralama i repićima odnosno ukrasima. Taj alfabet bio je još sličniji glagoljici koju također karakteriziraju spirale i 'repići'. Bez ikakve sumnje bio je poznat u južnoj Rusiji i najvjerojatnije kod Hazara (...)«.* To je još jedan razlog kako ga je Konstantin mogao poznavati. Gaster zna da povijesni razlozi, koji su — vjerujemo — sami po sebi utemeljeni, ništa ne mogu dokazati, nego eventualno opravdati. Za dokazima takve, u slovnim oblicima osnovane, autorske veze može se tragati isključivo u samom materijalu — uspoređivanjem pojedinih grafema. Zanimljivo je da se Gaster, u tom alfabetskom smislu, poziva na isti broj znakova u uspoređi- vanim pismima: u armenskom i gruzijskome, kad se odbiju neke dublete i 7 Isto, str. 218. 8 _Isto, str. 219. 262