Tanja Kuštović | Nepromjenjive riječi u Ivančićevu zborniku se može reći da su promjenjive riječi samoznačne, a nepromjenjive suznačne. Suznačne riječi karakteristične su po tome što im značenje ovisi o značenju drugih riječi s kojima se te riječi pojavljuju u sklopu većih sintaktičkih jedinica (Pranjković 2005: 19). Neke od nepromjenjivih riječi ulaze u različite skupine, koju imaju u rečenici. Tako leksemi prije, blizu mogu biti pri- lozi ako se vežu uz glagol, ili prijedlozi ako se vežu uz imensku riječ. U sličnoj smo situaciji kad treba odrediti za lekseme tada, kada je li riječ o prilozima ili 0 veznicima. Takvi leksemi bit će obrađeni u onoj skupini u koju ulaze upravo na temelju funkcije u rečenici. 2. Prilozi Kao što je dobro poznato, prilozi su nepromjenjive riječi koje iskazuju okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. Vidljivo je to i u latinskom lek- $emu adverbum (ad+verbum). U ovakvom određivanju priloga sporna može biti upravo odredba: nepromjenjiv. Naime, neki? znanstvenici drže da se prilozi mogu komparirati, a to znači da mijenjaju svoj oblik. Međutim, prilozi imaju oblik koji ne možemo mijenjati. “Promijenjeni" oblik zapravo je drugi prilog sa svojim drugačijim značenjem. U tom smislu ne možemo govoriti ni o kompa- rativima priloga, već o komparativnom značenju pojedinog priloga. S obzirom na okolnosti dijelimo ih na vremenske, mjesne, priloge smje- ra, načinske, priloge količine, a s obzirom na tvorbu na zamjeničke (u osnovi imaju zamjeničku riječ) i imenske (u osnovi im je neka od imenskih riječi: imenica, pridjev, broj). Prije prikaza priloga treba nešto reći o fonološkim promjenama koje su Zahvatile sve kategorije riječi, pa tako i priloge. Tu ubrajam vokalizaciju polu- glasa v> a (sada), zamjenu jata grafemom e (dosele), denazalizaciju o>u (vinu), Zamjenu y>i (vinu), rotacizam do kojeg ponekad dolazi (migdare), a ponekad ne (nikoliže). 2.1 Zamjenički prilozi Kao što je malo prije rečeno, ovi su prilozi tvoreni od zamjenica kojima je dodan prefiks i(li) sufiks. Ovdje treba napomenuti da ću kao osnovu zamjenice uzimati sim korijen zamjenice, bez padežnog nastavka (npr. tegda ću segmenti- Tati kao: f-pgda, a ne kao što se uglavnom segmentira: fe-gda). Takav sam postu- Pak izabrala zato da pokušam ujednačiti dio priloga koji nosi osnovno značenje. Ako pogledamo dosadašnja segmentiranja, npr. te-gda, ta-gda, to-gda (Hudeček š sTakvi se prilozi mogu svaki za se smatrati posebnom riječju, a mogu se, kako se ponekad radi u rječnicima, smatrati oblicima iste riječi, npr. brže se određuje kao komparativ od brzo, najmanje kao superlativ od malo, dalje kao komparativ od daleko.“ (Barić i sur. 1990: 124) 209