Zadarski filološki dani IV. | Zbornik radova
zapis: Se knige su učinene veće skrozi priproće nego skrozi kavčenaci ki imaju
knige gdi mogu učiti (31r). Zbornik se sastoji od 22 cjeline. Navedimo neke od
njih: Rasprava o sedam smrtnih grijeha, Čudesa Blažene Devi Marie, Pavlova
poslanica ljubavi, Molitva svetog Augustina, Molitva Svete Bogorodice Marije od
sedam radosti, Pismo sv. Franje, Molitva Bede Časnoga o sedam posljednjih rije-
či Isusovih na križu, Molitva sv. Tome mučenika, Svete Marije molitva, Molitva
pape Klementa, Molitva blaženog Bernarda, Apokrifne poslanice o sv. Jeronimu,
'Tumačenje misnog obreda, Riječi nauka svetih otaca, Pitanja i odgovori, Blago-
slov stola i drugo. Svi su ti tekstovi raspoređeni na 362 stranice (od 1r do 181v).
Zbornik je transliterirao i obradio u svojoj doktorskoj disertaciji Ivan Ko-
sić (Kosić: 2010) i taj mi je rad poslužio kao izvor za analizu.
Jezik srednjovjekovnih zbornika može se, kao što je isticao Eduard Her-
cigonja, opisivati metodom parcelacije, tj. jezik svakoga zborničkoga teksta
(sadržajne cjeline) analizira se posebno, a može se analizirati i sintetičkom
metodom, tj. neku jezičnu pojavu analiziramo na razini cijeloga zbornika ne
vodeći računa o razlikama među pojedinim zborničkim tekstovima (Hercigo-
nja 1983: 299). Odlučila sam se u ovoj prilici za taj drugi način. Svakako treba
napomenuti da je Ivančićev zbornik u pojedinim segmentima jezično obradio
sam Ivan Milčetić (Milčetić 1890). Književno i jezično je Bogorodičina čudesi
koja se nalaze unutar Ivačnićeva zbornika obradila Ivanka Petrović (Petrović
1972). Ona navodi da Milčetić nije radio zasebnu jezičnu analizu svakog po-
jedinog priloga zbornika, nego je dao sumarnu analizu s jedinstvenim rezul-
tatima (Petrović 1972: 143). U pojedinim segmentima Ivančićev su zbornik
analizirali i drugi autori.' Analizirajući Zbornik, Milčetić je donio rezultate
analize promjenjivih riječi. Nakon analize promjenjivih riječi stavlja poglavlje
Riječi kojih ili nema u rječnicima ili su drugačije zanimljive (Milčetić 1890: 69).
Nepromjenjive riječi nisu se našle niti u ovom poglavlju. Nepromjenjive riječi
odabrala sam zato što su riječi koje ulaze u tu skupinu vrlo često izbjegavane
u analizi“, a analizirajući ih možda mogu ponuditi donekle zaokruženu sliku
stanja u Ivančićevu zborniku.
Kao što je poznato, u nepromjenjive riječi ubrajaju se prilozi, prijedlozi,
veznici, čestice i uzvici. Sve se te vrste riječi, ubrajaju u skupinu suznačnih
(sinsemantičnih) riječi, odnosno to su riječi čije značenje dobivamo iz kontek-
sta. Podijelu riječi na suznačne i samoznačne Pranjković drži problematičnom,
jer su granice između jednih i drugih manje čvrste, ali načelno zaključuje da
!_ Popis autora nalazi se u doktorskoj disertaciji Ivana Kosića (KOSIĆ 2010: 9).
*_ Iznimka je svakako tekst Lane Hudeči fepromjenive riječi u , Misalu po zakonu rimskog#
dvora“ iz 1483. godine“ (Hudeček 1990) i radovi koje autorica spominje u bilješci 3 na 67. \
svog teksta.
208