A. Nazor: Molitve sv. Brigite u Oficiju rimskom Šimuna Kožičića iz 1530. g., 417-428
života, posebice lova. Ukrašen je brojnim inicijalima i osobito raskošnim okvirima
u koji je uokvirena svaka stranica. U sva tri sačuvana primjerka izgubljen je
naslovni list. Kako se u knjizi na dvama mjestima spominje Ofičje svete Dieve
Marie, Ofičje od blažene Dieve Marie, u literaturu je ušao kao Ofičje svete Dieve Marie
(skraćeno Ofičje). Pariškom je primjerku (Bibliothčque Nationale, Rćserve B 500
9), poznatom od 1932. godine, dodano Petnaest molitava svete Brigite: Ovo jesu
15 molitava koje učini s(ve)ta Bričida pridv Kručifiksom s(ve)tiemo, dok druga dva
primjerka nemaju tih molitava. Tiskanje Ofičja dovršeno je 2. kolovoza, a Molitava
sv. Brigite 10. kolovoza što bi značilo da je svaki dio mogao biti i samostalno
objavljen i svaki »za sebe ulaziti u trgovinu«, kako je u sličnim slučajevima često
bivalo u starije vrijeme (Rešetar! 1938.: XIII). Pariški primjerak dubrovačkoga
Ofičja i Petnaest molitava sv. Brigite kritički je priredio 1938. Milan Rešetar.? On je
utvrdio da se tekst »osim par sitnijih stvari« vrlo lijepo slaže s latinskim tekstom
iz prvoga latinskog izdanja u Rimu 1478. (Rešetar! 1938.: XXXVI). Drugo izdanje
dubrovačkoga Molitvenika izašlo je 1571. godine, također u Veneciji, u kojem je
vjerno preštampan tekst prvoga izdanja. (Rešetar! 1938: XXII).
Kožičićev Oficij rimski, u koji je ušlo Petnaest molitava sv. Brigite, također je
molitvenik tipa liber horarum. Osnovnu jezgru toga tipa molitvenika čini služba
ili oficij Marijin s dodacima druge molitvene ili poučne građe kao što su psaltir,
pokornički psalmi, mrtvački oficij Duha Svetoga, rezličite molitve, nabožno štivo.
U talijanskim se krajevima liber horarum obično naslovljuje Officium romanum, a
namijenjen je privatnoj pobožnosti. Zadar je među prvim gradovima u Europi
gdje se tip liber horarum uopće javlja (Benvin 1988: 162-163). Zadranin Šimun
Kožičić u svoj je Oficij rimski uvrstio: uvodne dijelove (s kalendarom), Marijinski
dio, psalamski euhologij, opći euhologij, Zrcalo svestnoe (speculum conscientiae)
i dodatak. Petnaest molitava sv. Brigite nalazi se u općem euhologiju među još
nekoliko molitava. Kao i u dubrovačkom molitveniku one u Kožičićevu Oficiju
rimskom dolaze s uvodom: Sleditv 15 m(o)litavv Blaženie Devi Brijide: imiže mnogie
kreposti i milosti sprositi možete vsak iže bezv semrtnago grčha sučo govorilo e budety
vsaki dano do ednogo Ičta bezv prestanka.
Kožičićev Oficij rimski nije priređen prema (starijem) dubrovačkom Ofičju
iz 1512. godine. Od njega se razlikuje po sadržaju (dubrovački je sadržajem
siromašniji od Kožičićeva), zatim po pojedinostima (u Kožičićevu se kalendaru
npr. ističu pavlinski blagdani, kojih nema u dubrovačkome). Razlikuje se i po
jeziku. Kožičićev se Oficij (osim katekizamskih obrazaca) s pravom ubraja u
crkvenoslavenske tekstove u koje pripada i Petnaest molitava sv. Brigite. Molitve
su prevedene »u korektnom crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije«
(Tandarić 1993: 279). Tekstovi pak ćirilskoga molitvenika iz 1512. godine napisani
su štokavštinom (dubrovačkom). Čini se da je (podmetnute) molitve sv. Brigite
Švedske u Oficiju rimskom preveo sam Šimun Kožičić, jednako kao što je preveo još
molitve sv. Augustina, sv. Ciprijana biskupa, sv. Anselma biskupa.
2 M. Rešetar i
1938., 99-108.
. Gianelli, Dva dubrovačka jezična spomenika iz XVI. vijeka. SKA, Beograd
419