Od indoeuropeistike do kroatistike : Zbornik u čast Daliboru Brozoviću

 

 

u kojima je raspeti Krist opominje i savjetuje kako bi ljudi trebali kršćanski raditi
i živjeti. Brigita je svoja viđenja pisala neposredno ili ih je u pero kazivala na
švedskom jeziku. Prevedena su na latinski jezik i prvi put objavljena u Rimu 1474.
godine u 8 knjiga pod naslovom: Revelationes. Oko 1346. godine u Vadsteni je
utemeljila katolički ženski (brigitine), potom i muški Red Presvetoga Otkupitelja
(Ordo Sanctissimi Salvatoris) i za njih napisala pravilo: Regula S. Salvatoris (prvi put
objavljeno 1492. godine u Liibecku) i Sermo Angelicus (za samostansku lektiru).
Valdstena je tako postala kulturnim središtem (»prva visoka škola Sjevera"). Red
je njegovao i nastavio tradiciju sv. Brigite — gajenje mistike i narodnoga jezika
i pronosio duhovnost muke Kristove. Gotovo su svi samostani toga reda bili
uništeni u 16. stoljeću za reformacije. Istom 1911. red je obnovila u Rimu Elisabeth
Hesselblad pod imenom Sestre Presvetoga Spasitelja od sv. Brigite.

U srednjem su vijeku sv. Brigiti Švedskoj pripisivani različiti lažni spisi, među
njima i Petnaest molitava što ih je tobože sv. Brigita izrekla pred Raspetim. One
predstavljaju osobitu pobožnost prema Isusovoj muci i odnose se na: Isusovu muku
na Maslinskoj gori (prva molitva), vrijeđanje i rastuživanje Isusa (druga molitva),
lsusovo raspeće na križu (treća molitva), Isusovu molitvu za svoje neprijatelje
(četvrta molitva), Isusovo pomilovanje za izgubljene grešnike (peta molitva),
Isusovu oporuku na križu (šesta molitva), Isusovu žed za spasenjem ljudskoga
roda (sedma molitva), Isusov napitak octa i žuči na križu (osma molitva), Isusov
vapaj na križu (deveta molitva), Isusove velike rane na križu (deseta molitva),
Isusove duboke tjelesne rane na križu (jedanaesta molitva), Isusove nebrojene
rane na križu (dvanaesta molitva), Isusovu smrtnu tugu i tjeskobu na križu
(trinaesta molitva), Isusovu dragocjenu smrt na križu (četrnaesta molitva), Isusovu
posljednju pregorku muku na križu (petnaesta molitva).

Molitvama sv. Brigite pripisuje se velika moć pa se i danas mole. Onomu tko
ih moli - vjeruje se - bit će mu osigurano da bude primljen i pridružen najvišem
zboru anđela. Roditelji i učitelji, koji nauče djecu da ih mole, najmanje godinu dana,
osigurat će im time da ona budu sačuvana od svake teške nesreće koja bi im mogla
prouzročiti da izgube koje od svojih pet osjetila, ma kako dugo živjeli (Sukner
3-4). Molitve su nastale nakon smrti sv. Brigite. U prvo su vrijeme zabilježene
gotovo isključivo u engleskim molitvenicima: The Fifteen Oos of Saynt Brigtte.
Bilježi ih na primjer rukopis Horae Eboracenses (oko 1420.), pa su vjerojatno nastale
u Engleskoj. U 15. su stoljeću dospjele u Rim i ondje su objavljene na latinskom
jeziku 1478. godine: Quindecim collecte siue orationes illius praeclarissime virginis
sancte Brigide. Iz Rima su se brzo proširile na sve strane. A. Wilmart, koji je molitve
proučavao, došao je do zaključka da su one apokrifne, zapravo podmetnute sv.
Brigiti Švedskoj (Benvin 1988: 176).

Hrvatski prijevod molitava sv. Brigite Švedske sačuvao se u dubrovačkom
molitveniku tiskanom ćirilicom (bosanskom) 1512. godine u Veneciji (u tiskari
Giorgio Rusconi). Danas su poznata samo tri originalna primjerka (Pariz, Oxford,
Washington).

Molitvenik je bogato ukrašen drvorezima s prikazima novozavjetnih i djelomi-
čno starozavjetnih scena, a u kalendaru su oblikovani radovi u polju, scene iz

  

   

  

 

 

418