'Tanja Kuštović, Lične zamjenice u Misalu hruackom (1531) Šimuna Kožičića Benje
FLUMINENSIA, god. 24 (2012) br. 1, str. 125-141 127

 

druga na posve drugačiju uporabu zamjenice. Uglavnom se to odnosi na primjere s
istom sintaksom, a samo mali broj primjera uključivat će drugačiji sintaktički postav.

1.lice

Azp

U nominativu zamjenica azb najčešća je upravo u tom obliku? i to u sva četiri
uspoređivana misalska teksta. Uočene su razlike u uporabi čestice že koja se u nekim
primjerima veže uz tu zamjenicu kod Kožičića, dok u drugim misalima čestice nema, a
postoje i obrnuti slučajevi (npr. azže] na az& Mo, Sm, Pt (111v); aze] azpže Mo, Sm, Pt
(113v)). U primjeru koji slijedi i Km i Mo i Pt koriste česticu že, ali je oblik zamjenice
im prethodi drugačiji: azže] aže Mo, Pt (68r)*. Takva šarolika upotreba čestice že
vrijedi i za ostale zamjenice. Mislim da korištenje čestice že ne mijenja značenje teksta,
može imati jedino funkciju pojačivača, koju ta čestica ima u većini slučajeva, tj. pojačava
dojam da je riječ o staroslavenskom jeziku, odnosno o najvišoj funkciji hrvatskoga
jezika u okviru njegove tadašnje diglosije.

 

    

U nekim primjerima Kožičić zamjenicu azo ne koristi, a ostali je misali
upotrebljavaju: esam] azi esamt Mo, Sm, Pt (42r). Zamjenice nema ni u Vulgati (Mt 18:
17); ne znaćhe| i az ne znah Mo, Sm, Pt (16v). Za razliku od prethodnog primjera, u
Vulgati se koristi zamjenica ja: ego nesciebam (Iv 1:33). Navedena usporedba s Vulgatom
ukazuje nam na to da je neupotreba te zamjenice kod Kožičića možda rezultat njegove
spoznaje da se iz samoga glagola može vidjeti da je riječ u prvom licu jednine te je
upotreba zamjenice suvišna. Javljaju se i primjeri u kojima postoji uporaba drugog
oblika: Egože godi celui: godi“| az» Mo, Sm, Pt (65v). Vulgata ima oblik: quemcumque
osculatus (Mt 26: 48), dakle, bez upotrebe zamjenice, a Km je u tome slijedi. U primjeru:
rabina) az& raba Mo, Sm, Pt (421) u Vulgati se upotrebljava samo imenica: ancilla (2 Kr:
4:2), a tako ima i Km. U primjeru Kako ti itidei sući : piti prosiši ot mene : &že žena esamb
samaritana: &že] azže Sm (44v) odnosna zamjenica &že zamijenjena je ličnom
zamjenicom az. Možda bi se ovo moglo protumačiti i kao zamjenica &, no s obzirom na
to da Kožičić takav oblik za zamjenicu sa značenjem ja ne upotrebljava, značenje je ovog
oblika odnosno. To potvrđuje i Vulgata: quae sum mulier samaritana (Iv 4: 9) u kojem je
upotrijebljen leksem quae. Svakako je najzanimljivija različita uporaba nominativnog
oblika. Ona se ne odnosi na Kožičićev tekst: on je dosljedan u uporabi oblika aze. Razlika
je uočena u Senjskom misalu u kojem se upotrebljava oblik fa (bilježen đervom - 47r,

  

 

 

 

3 'To dokazuju i drugi proučavani Kožičićevi tekstovi, npr. u svom uvodu pretisku Kožičićevih Od bitija
redovničkoga knjižica (Rijeka, 2009) Anica Nazor pokazuje kako je prožetost toga teksta crkvenoslavenizmima
osobito vidljiva u deklinaciji zamjenica i pridjeva (str. 23). Za Knjižice krsta (Ljubljana - Zagreb, 1984) ista
priređivačica navodi da je za zamjenice karakteristično ,da za 1. |. jd. lične zamjenice dolazi samo az (nikada
ja)" (str.16).

* Nakon obrade Kožičićeva misala bit će vidljivo ima li još primjera u kojima umjesto az piše a ispred že ili
bez njega.

5 Podebljana je ona riječ na koju se odnosi zamjena u ostalim misalima, u slučaju da je u Km širi kontekst.