'Tanja Kuštović, Lične zamjenice u Misalu hruackom (1531) Šimuna Kožičića Benje 128 FLUMINENSIA, god. 24 (2012) br. 1, str. 125-141 114vii dr.), oblik s ,jatom" (109v), ali i ,jatom" u ostalim misalima: egda li az6] eda & es(a)mb g(ospod)i Mo, Pt (69r), čime se pokazuje da je u Sm riječ o namjeri za približava- njem govornom idiomu. Kao što sam već spomenula, u Pt i Mo na jednom mjestu imamo umjesto oblika azeže (68r) oblik aže koji se može tumačiti pukim ispuštanjem grafema z. Isto bismo mogli tvrditi i za oblik a“ (1151) u Pt. Takve različite su uporabe rijetke i zapravo sasvim sporadične, ali s obzirom na to da je riječ o liturgijskom tekstu koji se piše s velikom pomnjom, ne bi ih trebalo zanemariti zbog pitanja proteze i mogućnosti prevrednovanja. Genitiv lične zamjenice za 1. lice jednine javlja se u različitim oblicima: mene, mene, men6: iže pr&e mene stvoren e(ste) (3r); mene radi - men&] mene Mo, Sm, Pt (87v); ot mene: m&ne] mene Mo, Sm, Pt (73r); sesti že o desnuti menć: men&] m(e)ne Mo, Sm, Pt (361); sedi o desnuti mćne: m&ne] mene Mo, Sm, Pt (135v). Zadnja dva primjera su sadržajno ista, ali Kožičić upotrebljava različit oblik zamjenice, dok su ostali misali postojani. Napomenimo da se razlika mćne — menć - mene zapravo svodi na razliku u grafiji. Pretpostavka je da Kožičić grafem & doživljava kao glas e i ne postavlja značenjsku razliku između oblika mene, menć i mene. Kožičić upotrebljava uz prijedlog ot, koji je prijedlog za genitiv, oblik mnć. U tome ga slijedi Sm oblikom meni, a ostali misali imaju pravilnu uporabu mene: ot mne plod» ego našasto e(ste): ot mne] iz mene <meni Sm> Mo, Sm, Pt (1371). Iz toga zaključujem da je i oblik mne leksem kojim je u Km izražen genitiv. Ponekad ostali misali u odnosu na Kožičićev koriste drugi padežni oblik: ot m6ne] o mn& Mo, Sm, Pt (1067) ili od& men6] mnoći Mo, Sm, Pt (1701). Dativ ima oblik: mnć i mne, uz nenaglašeno mi. Oblik mne kod Kožičića je najčešći: Se rabina g(ospod)na budi mne po gl(as)u tvoemu (4r), Mneže zamanše e(ste) (6v), i egda obrećete vzvestite mne (15r). Umjesto spomenutog oblika mne kod Kožičića, u drugim se misalima javlja oblik mne: npr. ta r(e)če mne: mne] mne Mo, Sm, Pt (16v, 31v), i stvoru mne i sinu moemu: mne] mne Mo, Sm, Pt (35r). Enklitički oblik mi rijedak je kod Kožičića: Prinesi mi ošće sasude (42r), kao i u ostalim misalima, a možemo reći da je u ostalim misalima i nešto češći, na što nas upućuju zamjene Kožičićeva naglašenog mne i mn& oblikom mi: Prikazastć mne č(lov6)ka sego: mne] mi Mo, Sm, Pt (741), Dai mne malo vodi: mne|] mi Mo, Sm, Pt (34v), Gospodi ukaza mnć: mn&] mi Mo, Sm, Pt (68v). U idućem primjeru umjesto prijedložnog izraza u dativu imamo nenaglašeni oblik: prinesi ka mnć: ka mn€] mi Mo, Sm, Pt (35r). Sljedeći primjer pokazuje upotrebu nenaglašenog oblika mi umjesto naglašenog oblika mnć: ukaži mi: mi mne Mo, Sm, Pt (37v). Za oblik mne koji se ne nalazi u ostalim misalskim tekstovima? možemo reći, zbog učestalosti njegove primjene, da je Kožičićev ,knjiški oblik". Akuzativ zamjenice az6 kod Kožičića izgleda ovako: mene, mene i menć: ne poznaše otca ni menć: men&] m(e)ne Mo, Sm, Pt (114v), meneže neććte vsagda imćti: meneže] meneže Mo, Sm, Pt (68r), Da ne sudit mene: mene] me Mo, Sm, Pt (20v). Kao i za genitiv, Kožičić upotrebljava oblik mn6 za akuzativ: I shrani mn6 mišca moć: shrani mn&) spasena % Bez ikakve oznake (title, apostrofa). 7 Potkrepa tomu jei činjenica da oblik mne ne navodi M. Mihaljević u: Mihaljević 2009: 317.