'Tanja Kuštović, Lične zamjenice u Misalu hruackom (1531) Šimuna Kožičića Benje
126 FLUMINENSIA, god. 24 (2012) br. 1, str. 125-141

 

što bi trebalo urediti. Analizom ličnih zamjenica u Misalu hruackom (1531) (Km) u
odnosu na lične zamjenice u Misalu Pavla Modrušanina (1528) (Mo), Senjskom misalu
(1494) (Sm) i Prvotisku misala (1483) (Pt) pokušat ću i ja ovim prilogom ustanovi
li Kožičić u liturgijskom tekstu doista samo osuvremenio jezik, kako se u
tradicionalnoj literaturi piše, te u kojoj se mjeri njegova uporaba ličnih zamjenica
razlikuje od uporabe zamjenica u navedenim misalima. Analiza se odnosi samo na
biblijska čitanja i obuhvaća stranice od 1r do 170r. Ovaj je rad dio rada na projektu
Enciklopedija hrvatskog glagoljaštva, pod vodstvom Stjepana Damjanovića. Mateo
Žagar u okviru ovog projekta osmislio je zadatak kojemu je cilj objaviti pretiskano
izdanje Misala hrvatskoga, s transliteracijom i kritičkom obradom svih jezičnih razlika
prema ostalim trima tiskanim hrvatskim glagoljskim misalima XV. i XVI. st. U radu na
projektu još sudjeluju znanstvena novakinja Ivana Eterović i vanjska suradnica,
studentica poslijediplomskoga studija kroatistike Blanka Ceković, bibliotekarka
Staroslavenskoga instituta.

 

Lične zamjenice

Ličnim zamjenicama držimo zamjenice koje se odnose na prvo i drugo lice, dok se
za treće lice upotrebljavaju u nominativu oblici pokaznih zamjenica one, ona, ono, a
nešto rjeđe te, ta, to.? To se odnosi na stanje u staro(crkveno)slavenskom jeziku. U
kosim padežima za izražavanje trećeg lica upotrebljava se anaforička zamjenica i, ja, je.
U Kožičićevu misalu za označavanje govornika i sugovornika upotrijebljene su
uobičajene zamjenice: aze, ti, mi i vi. U odnosu na staroslavenski fonološki sustav
izvršene su one promjene koje su i inače karakteristične za fonološki sustav hrvatske
redakcije staroslavenskog jezika, tj. poluglasovi su stopljeni u jedan znak i stvar su
tradicionalnog bilježenja, odnosno nemaju nikakvu fonološku vrijednost. U slabu
položaju poluglasovi ispadaju (mene - mn6). Nema primjera za vokalizaciju poluglasova
u jakom položaju kod ličnih zamjenica. Nazalni glasovi e i q izgubili su dakako svoju
nazalnost i zamijenjeni su glasovima e i u, stražnji vokal y zamijenjen je samoglasnikom
i (zamjenica ti umjesto ty). Jat se ostvaruje na različite načine — ostaje nepromijenjen
(tebe), realizira se kao e i kao i: (npr. mne, tebi u dativu). Kod Kožičića je uočeno
bilježenje glasa e grafemom &: me, s6, t6, umjesto me, se, te, što je dobar pokazatelj kako
se očekuje izgovor e. Najčešće grafičke neujednačenosti u bilježenju zamjenica bit će
upravo pisanje jata, odnosno njegovih reflekasa. Napomenimo da je to nešto što treba
provjeriti i na drugim razinama, no o tome će više biti riječi u posebnom članku
posvećenu grafematici.

   

Pogledajmo koje oblike zamjenica nalazimo u proučavanom tekstu. Oblike koje
upotrebljava Kožičić usporedila sam s istim situacijama u navedena tri misala i pritom
sam ustanovila da postoje dvije vrste razlika: jedna se odnosi na promijenjeni oblik, a

2_ Nalazimo takvu tvrdnju u gramatikama staroslavenskog jezika, npr. Damjanović 2005: 98; Mihaljević
2009: 320.