Anica Nazor, Šimun Kožičić Benja i njegova tiskara u istraživanjima Petra Kolendića FLUMINENSIA, god. 24 (2012) br. 1, str. 29-39 31 da se ,za latinskoga svećenika mogao slobodno spremiti i u Zadru, jer je Zadar, kao središte nadbiskupa, oduvek imao po jednog gramatika i jednog teologa za klerike" (Kolendić, 1934: 61). Jednako tako Kožičić je svoje zanimanje za glagoljicu, koje je u zrelijim godinama isticao, mogao ,lepo da zadovolji i u Zadru, jer je Zadar bio matica provincije glagoljskih trećoredaca sa čuvenim centralnim manastirom sv. Ivana Krstitelja, s puno glagoljskih rukopisa, razume se" (Kolendić, 1934: 61). Iz Životopisa rimskih papa i careva Kolendić je doznao da je 1500. godine Šimun Kožičić boravio u Rimu i da je ,na nj vrlo mučno delovao raspojasi život na dvoru Aleksandra VI." Kao kanonik u Zadru spominje se već 1502; kao arhiprezbiter (nadsvećenik) na Pagu; 7. studenoga 1509. godine papa Julije II. imenovao ga je biskupom u Modrušu, za koji Kolendić kaže da je ,jedna varošica koja je stalno bila na udaru Turaka i koja je stoga već 1493., odmah posle Krbavske bitke užasno postradala" (Kolendić, 1934: 62). Osvrćući se na Kožičićevo sudjelovanje na Petom lateranskom koncilu, koji je bio sazvan s glavnim ciljem da se stvori raspoloženje protiv Turaka (trajao od 1512. do 1517. godine), Kolendić kaže da je Kožičić došao osobno u Rim s mnogo biskupa ,iz naših krajeva" da bi osobno ponudio potrebne informacije, da je već na prvoj sjednici 10. svibnja 1512. imao prilike čuti kako u tom smislu govori splitski nadbiskup Bernardin Zane. Nadbiskupov je govor s popratnom poslanicom Tome Nigera pjesniku Marku Maruliću odmah tiskan u Rimu kod Jacoma Mazzochia. Već na prvoj sjednici nastavljenoga koncila, u srijedu 27. travnja 1513. godine, i sam je Kožičić održao govor na latinskom jeziku, opet, dakle, jedno lice iz ugroženih krajeva, o potrebi restauracije u katoličkoj crkvi i o ratu protiv Turaka - kaže Kolendić. Navodi naslov govora i smatra da je tiskan ,jamačno u Rimu, odmah bez ikakve tipografske note'": da su ga uskoro unijeli u službenu publikaciju - Concilium Lateranense sub lulio II et Leone X celebratum (str. LXXXI-LXXXV), koja je u redakciji Antonia de Monte objavljena u Rimu 1521. godine. Peti lateranski koncil trajao je sve do 16. ožujka 1517. godine. Kožičić nije bio u Rimu svo to vrijeme. U jesen 1516., po Kolendićevu mišljenju, vjerojatno u dogovoru s knezom Bernardinom Frankopanom, došao je u Rim ,da izvan sednica koncila, 5 novembra, održi pred Leonom X i pred njegovim kardinalima jedan vatren govor o potrebi hitne pomoći Hrvatskoj, u prvom redu onom kraju koji je bio u rukama Frankopana s biskupovom Modrušom kao središtem, iz koje da su Turci baš tog proleća oterali preko hiljadu lica u ropstvo" (Kolendić, 1934: 62). Govor je odmah tiskan na šest listova, bez ikakve tipografske bilješke, ali, zaključuje Kolendić, sigurno u Rimu i nastavlja da nije poznato s kakvim je uspjehom završila ta Kožičićeva misija. Zna se da su nakon bitke kod Mohača i nakon pada Jajca u njegov Modruš ušli Turci i da se sam jedva spasio u Vinodolu, pa kad su i tu stigli Turci, povukao se, negdje 1529. godine u Rijeku — kaže Kolendić, oslanjajući se na Račkoga. U Rijeci je, nastavlja Kolendić, pokrenuo ,jednu glagoljsku štampariju", zbog koje je išao u Mletke. Ondje se pobrinuo za drvoreze, nepotpunu seriju dekoriranih polu- ! Bratislav Lučin je utvrdio da su oba Kožičićeva govora na Lateranskom saboru tiskana u tiskari braće Euharija i Marcela Silbera alias Franck u Rimu.