Anica Nazor, Šimun Kožičić Benja i njegova tiskara u istraživanjima Petra Kolendića 32 FLUMINENSIA, god. 24 (2012) br. 1, str. 29-39 gotskih ksilografskih inicijala (A, B, D, E, G, L, M, N, O, P, R, S, U) s portretima svetaca, što je u to doba bilo moderno u Mletcima. Kolendić smatra da je sve drvoreze sigurno izradio tamošnji umjetnik Mateo iz Trevisa (Mattio da Treviso), jer neke ksilografije Kožičićeve tiskare imaju oznake: m.; MF i matio fecit, a to su signature upravo spomenutoga ksilografa. Kolendić smatra da je Kožičić kod nekoga drugoga, lošijega, majstora dao izraditi svoj tipografski znak: leopard kako se propinje, što je zapravo njegov obiteljski grb, i to na štitu, iznad kojega je dodao biskupsku mitru. Jednako tako dao je izraditi pet glagoljskih ksilografskih inicijala (Ž, Z, I, K, & (jat) sve u tehnici bijelo na crnom. Kolendić kaže da se ne zna tko mu je tada pripremio kalupe za dvije vrste ukusnih glagoljskih slova, kao ni to tko mu je dao manje polugotske inicijale (A, B, C, D, E,G,LK,L,M,N, O, P,R, S, T, U) ni tko mu je u toj veličini pripremio sedam glagoljskih inicijala (Ž, Z, U, H, Č, £ (jat), Š). U to su vrijeme, glagoljska slova u Mletcima imale samo velike tiskare Andrea Torresanija, Francesca Bindonija, Maffea Pasinija, ali slova Kožičićeve tiskare ne slažu se sa slovima navedenih mletačkih tiskara. Tko ih je lijevao — Kolendić kaže — ostalo je nepoznato. U Mletcima je Kožičić bio još 20. rujna 1530. godine, a već 17. listopada iz Mletaka se vratio u Rijeku. U nekim Kožičićevim izdanjima navedeno je da su štampana... Dominikom i Bartolomeom z Brčše štampaduri, pa bi se prema Kolendiću moglo pomisliti »da je biskupovu štampariju vodio u prvom redu neki majstor Dominik iz grada Breše". Da bi nešto pobliže saznao o spomenutom tiskaru Dominiku, obratio se profesoru Karlu Paseru, koji je temeljito poznavao sve tiskare prvih godina šesnaestoga stoljeća u Brescii. Paser mu je odgovorio da se ni jedan od štampara u Brescii u to vrijeme nije zvao Dominik (Domenico). To znači - kaže Kolendić - da se Kožičićevo z Breše (iz Breše) odnosi na Bartolomea, ne i na Dominika. Dominik je, naime, zaključio je Kolendić, neki zaboravljeni i stariji tipografski radnik, koji nikad nije uspio doći do vlastite tiskare, a možda je neki mletački nakladnik Domenico koji se po svom tipografskom znaku potpisivao kao Dal Giesu, Dal Jesus i da je od 1518. do 1526. s bratom Nikolom ostvario određen broj izdanja. Što se pak tiče Bartolomea iz Brescie, Kolendić ga je temeljito istražio i zaključio da je on poznati tiskar — lutalica Bartolomeo Zanetti, rodom iz Castrezzata kod Brescie, pa se predstavljao kao Bartolomeo da Brescia, Bartholomaeus Brixiensis. Rodio se 1486. ili 1487. godine. Bio je slagar 1514. i 1515. godine u velikoj iskari Filipa Giuntte u Firenzi (kao slagar potpisao se u impresumu dviju zbirki ih spisa). Kolendić je utvrdio da je u Firenzi bio još i 1519. godine i da je ondje u svojoj tiskari mogao dati knjigu Philippi Baldachini Coritani nox illuminata. Iduće godine on je u samostanu Camaldoli gdje je prenio ,svoju mašineriju", i 14. kolovoza 1520. godine dovršio tiskanje konstitucije Eremiticae vitae regula u redakciji Paola Giustiniania. Od tada (1520.) sve do 1528. ne zna se gdje je B. Zanetti boravio. Već 28. siječnja 1528. godine on je u Mletcima, što se vidi iz potpisa na jednoj oporuci. Kolendić se pita je li Kožičić oba majstora — Bartolomea i Dominika — zatekao u Mletcima bez posla ili su možda oba radila u tiskari Bindoni-Pasini, koja je tiskala preko stotinu raznih izdanja, među kojima 1528. i glagoljski Misal Pavla Modrušanina - pa ih kao majstore upućene u slaganju glagoljskih knjiga ,pogodio za godinu dana". Pogotovo zato što je Bartolomeo