M. Bogović, Crkva u Vinodolskom zakonu, str 63-78 65 kako riješiti pitanje crkvene pripadnosti svih onih područja koja su do tada bila pod jurisdikcijom biskupa u Krku i Rabu? U okviru postavljenog zadatka nastaje novo biskupsko središte u Senju.' Kao logična posljedica osnivanja te biskupije bilo bi okupljanje svih područja na kopnu, koja su do tada pripadala pod biskupije u Krku i Rabu, oko novoosnovanog biskupskog sjedišta u Senju. Međutim, pozicija Senja nije tada bila takva da bi se njome mogla riješiti sva crkvena i državna pitanja koja su u novoj političkoj konstelaciji ostala otvorena. Osim toga nije poznato da li je u kanonskom smislu osnutak te biskupije bio potpuno ispravan. Nove prilike pogodovale su Senju da se ponovno uspostavi u njemu biskupija, ali nagle promjene redovito ne dozvoljavaju dovoljno vremena i prostora da se nove inicijative mogu ostvariti u skladu sa svim važećim običajima i zakonima. To uskladivanje vrši se poslije "u hodu". Tako je vjerojatno bilo i s osnutkom senjske biskupije. Zato je Senj mogao u početku pokriti svojom jurisdikcijom samo ona područja koja su i do tada gravitirala prema njemu. Ali nipošto se ne može reći da su sva područja na kojima su prije vršili svoju jurisdikciju biskupi iz Krka i Raba gravitirala k Senju. U prekovelebitskom i prekokapelskom kraju, na području koje je pokrivala Banska Hrvatskau u vrijeme hrvatske narodne dinastije, bila je nejasna biskupijska pripadnost sve tamo od nestanka hrvatskog kraljevskog dvora i kraljevskog ili dvorskog biskupa. Donekle su prava tog biskupa prenešena na metropolitu u Splitu, a on ih je vršio po najbližim rezidencijalnim biskupima njegove metropolije, tj. preko biskupa u Ninu, Krku i Rabu. Zacijelo je i nasljednik kraljevskog biskupa igrao neku ulogu u svemu tomu, ali je svima bilo jasno da je njegova pozicija znatno oslabljena nestankom hrvatskog kraljevskog dvora. Uklanjanjem jurisdikcije krčkog i rapskog biskupa, sredinom 12. stoljeća, ostala je tu praznina, u koju su htjeli ući svojom jurisdikcijom i metropolita iz Splita i susjedni biskupi, u prvom redu ninski i senjski, nakon što se ovaj posljednji pojavio. U toj pravnoj nejasnoći lako je moglo doći do međubiskupijskih sporenja. Tako se senjski biskup uspio ubrzo posvadati sa svojim prvim susjedom ninskim biskupom, pa čak i sa svojim metropolitom 1 Prvi put joj nalazimo spomena 1169., ali je iz konteksta pisma Aleksandra III jasno da ta biskupija več ima neku prešlost (, SMICIKLAS: Čodex diplomaricus regni Croariae, Slavoniae er Dalmanac, 1, Zagreb 1904. str. 121-122. U daljnjem tekstu - CD).