66 RIJEČKI TEOLOŠKI ČASOPIS, god. 2(1994) br. 1 u Splitu. Imajući uz to u vidu da se on tek pojavio na pozornici u kanonski ne baš čistim okolnostima. nije mogao računati s naklonošću u crkvenim redovima. Senjski biskup Mirej je, naime, jedno vrijeme čak izgubio biskupiju.' Iz toga ne bi bilo ispravno zaključiti da je biskupija kao takva bila pred ukinućem, ali je sasvim razumljivo da prilike nisu išle u korist njenog širenja. Tako se moglo dogoditi da Vinodol, koji je do tada zajedno sa Senjom pripadao istoj (krčkoj) biskupiji i kojemu je Senj bio najbliže biskupijsko središte, u pogledu biskupijske pripadnosti krene drugim putem. Ni državne vlasti nisu u nastanku senjske biskupije gledale rješenje za mnovo crkveno razgraničenje. lako je senjska biskupija najvjerojatnije postojala i prije 1163., kralj Stjepan daje te godine Vinodol, zajedno s Modrušem, Novigradom, Plasom, Bužanima i Krbavom, splitskom nadbiskupu, naglasivši da su splitski nadbiskupi imali i prije pravo jurisdikcije nad spomenutim župama.? O razlozima za takvo događanje u najnovije vrijeme se dosta razmišljalo,? ali još nisu otklonjene sve nejasnoće. No, pripajanje Vinodola i gore spomenutih župa izravno splitskoj nadbiskupiji moglo je poslužiti kao rješenje za prvu ruku jer su ti krajevi, pogotovo Vinodol, veoma udaljeni od Splita, a uz to se između njih i područja splitske nadbiskupije nalazilo područje drugih biskupija. Tako da je, ustvari, tim područjem upravljao splitski metropolita a ne splitski nadbiskup. Što znači da je pod određenim vidom to područje već tada sačinjavalo jednu posebnu crkvenopravnu upravnu jedinicu. Problem je, svakako, čekao trajnije rješenje. Rješenje se moglo očekivati na pokrajinskom saboru u Splitu 1185., sazvanom u vrijeme kada su se stabilizirale političke prilike u Hrvatskoj. I doista je u tom saboru jedan od glavnijih zadataka bilo uređenje biskupskih granica.* Akti tog sabora koji se odnose na to pitanje sačuvali su se u dva prijepisa. Oni se međutim razlikuju upravo u pitanju biskupijske pripadnosti Vinodola. 1 Biskup Mirej došao je u sukob s ninskim biskupom Matejem i sa splitskim nadbiskupom pa je i sam papa morao intervenirati. O oduzimanju biskupije vidi CD II, 135. 2 CD 11, 96. Ako ima pszloga za sumnju u diplomatičku autentičnostiepovelje, sime okolnosi su na sirani Istinitosti njenog sadržaja. 3 Vidi o tome u zbomiku “Krbavska biskupija u srednjem vijeku“ članak S. Kovačića: Splitska metropolija u dvanaestom stoljeću, Rijeka-Zagreb 1988., st. 11-37 i članak M. Bogovića: Pomicanje sjedišta krbavskih biskupa, sir. 41-80. 4 Bilo je u tom smislu dosta neriješenoga i u drugim biskupijama splitske metropolije. Vidi o tome gore spomenuti članak S. Kovačića.