64 RIJEČKI TEOLOŠKI ČASOPIS, god. 2(1994) br. 1

svoj prilici ju je i napisanu stavio pred delegate. Imajući u vidu da je
to vrijeme razvijenog srednjeg vijeka, nema sumnje da je utjecaj Crkve
i njenog naučavanja bio od velikog značenja za organizaciju društva i
život svakog društvenog sloja, pa i svakog pojedinca. Zbog
oskudnosti izvora nije nam moguće dati potpunu sliku tadanje Crkve,
nego se moramo zadovoljiti pojedinim fragmentima te slike. U ovom
izlaganju pokušat ću opisati četiri takva fragmenta, i to:

1. Biskupijsku pripadnost Vinodola

2. Crkvenu organizaciju

3. Odnos svjetovne i crkvene vlasti i

4. Materijalno stanje Crkve u Vinodolu

1. Biskupijska pripadnost Vinodola

'Ne treba sumnjati da je kršćanstvo bilo rašireno u Vinodolu i prije
velike Seobe naroda, premda za to nemamo izravnu potvrdu u
izvorima. Isto tako možemo reći da je u vrijeme Seobe, u ratovima koji
su s njome došli, kršćanstva ondje nestalo u smislu organizirane
Crkve. Nakon stabiliziranja prilika ono se ponovno vraća.

 

Glavno uporište rekristijanizacije Vinodola bilo je na otoku Krku,
iako tu treba uključiti i misijsku djelatnost koja je pratila širenje
franačkog carstva. Vinodol je tada došao pod krčkog biskupa i pod
tom jurisdikcijom ostao sve do sredine 12. stoljeća', kada je između
Krka i Vinodola postavljena granica između  Venecije i
hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Krk, zajedno s ostalim kvarnerskim
otocima, potpao je pod Veneciju, a Vinodol je ostao unutar
hrvatsko-ugarskog kraljevstva. U svom nastojanju da se što više
umanji utjecaj sa susjednog kopna i susjedne države, mletačkoj je
politici pošlo za rukom da 1154. godine osnuje u Zadru posebnu
metropoliju i njoj priključi biskupije u Rabu, Krku i Osoru, kako ni u
crkvenom pogledu ne bi bile pod utjecajem hrvatskog kopna i zaleda.
Bilo je realno očekivati da će se i s druge strane povući mjere
predostrožnosti, tj. da se u ovom slučaju izbjegne mletački utjecaj na
hrvatsko kopno. Praktična posljedica tog stava bila je da je biskupima
u Krku i Rabu, mletačkim podanicima, zabranjeno vršenje jurisdikcije
na hrvatskom kopnu. Dakako da je time postavljen i novi zadatak:
1 Thomas ARCHIDIACONUS: Historia salonitana, cd. Rački, Zagreb 1894., sr. 44.