64 RIJEČKI TEOLOŠKI ČASOPIS, god. 2(1994) br. 1 svoj prilici ju je i napisanu stavio pred delegate. Imajući u vidu da je to vrijeme razvijenog srednjeg vijeka, nema sumnje da je utjecaj Crkve i njenog naučavanja bio od velikog značenja za organizaciju društva i život svakog društvenog sloja, pa i svakog pojedinca. Zbog oskudnosti izvora nije nam moguće dati potpunu sliku tadanje Crkve, nego se moramo zadovoljiti pojedinim fragmentima te slike. U ovom izlaganju pokušat ću opisati četiri takva fragmenta, i to: 1. Biskupijsku pripadnost Vinodola 2. Crkvenu organizaciju 3. Odnos svjetovne i crkvene vlasti i 4. Materijalno stanje Crkve u Vinodolu 1. Biskupijska pripadnost Vinodola 'Ne treba sumnjati da je kršćanstvo bilo rašireno u Vinodolu i prije velike Seobe naroda, premda za to nemamo izravnu potvrdu u izvorima. Isto tako možemo reći da je u vrijeme Seobe, u ratovima koji su s njome došli, kršćanstva ondje nestalo u smislu organizirane Crkve. Nakon stabiliziranja prilika ono se ponovno vraća. Glavno uporište rekristijanizacije Vinodola bilo je na otoku Krku, iako tu treba uključiti i misijsku djelatnost koja je pratila širenje franačkog carstva. Vinodol je tada došao pod krčkog biskupa i pod tom jurisdikcijom ostao sve do sredine 12. stoljeća', kada je između Krka i Vinodola postavljena granica između Venecije i hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Krk, zajedno s ostalim kvarnerskim otocima, potpao je pod Veneciju, a Vinodol je ostao unutar hrvatsko-ugarskog kraljevstva. U svom nastojanju da se što više umanji utjecaj sa susjednog kopna i susjedne države, mletačkoj je politici pošlo za rukom da 1154. godine osnuje u Zadru posebnu metropoliju i njoj priključi biskupije u Rabu, Krku i Osoru, kako ni u crkvenom pogledu ne bi bile pod utjecajem hrvatskog kopna i zaleda. Bilo je realno očekivati da će se i s druge strane povući mjere predostrožnosti, tj. da se u ovom slučaju izbjegne mletački utjecaj na hrvatsko kopno. Praktična posljedica tog stava bila je da je biskupima u Krku i Rabu, mletačkim podanicima, zabranjeno vršenje jurisdikcije na hrvatskom kopnu. Dakako da je time postavljen i novi zadatak: 1 Thomas ARCHIDIACONUS: Historia salonitana, cd. Rački, Zagreb 1894., sr. 44.