OCJENE I PRIKAZI SLOVO 61 (2011) nikakva razvojna pravilnost: s desne su strane (dakle u ponovno napisanom dijelu) i grafički i jezično stariji, ali i mlađi (govorniji) oblici. Potreba da se tekst doradi prema starijim uzusima može dakle biti »novija« u pisarskoj praksi. Već prema ovomu sasvim je jasno da se Vinodolski zakon nipošto ne smije uzimati kao jezični spomenik 13. st. Nešto kasnije u tekstu, upozorava autor, dokumentirano je i doslovno prepisivanje (»slovo po slovo«): onogra grada (4v), ako rotniki (umj. ako porotniki, 8v). Premda je prepisivač i pamtio tekstne odlomke, nakon odre- denoga vremena morao je vratiti pogled na mjesto gdje je stao. Kad je po- gled vratio na istu riječ, ali na drugome mjestu u tekstu, došlo je do zbrke. Tako je, npr., i pogreška dole umjesto dovole tumačena povratkom oka na drugo o (1v). U uvodnom se dijelu knjige autor zauzima za množinski oblik termina: Vinodolski zakoni, jer tako su ga nazvali i sami sastavljači ovog dokumenta (što znači da bi svaka odredba bila jedan zakon). Nakon što je tekst svih devet folija predočen u latiničnom obliku po izvornom straničnom rasporedu (na desnoj se stranici nalazi tekst pisan stan- dardnim hrvatskim), uslijedila je i puna rekonstrukcija teksta, također u su- vremenom standardu, organizirana prema člancima (odredbama, zakonima). Ovaj bi prijevod tek trebalo podvrgnuti studioznoj usporedbi sa spomenuti- ma prethodnima dvama (Bratulić, Margetić). I na površniji pogled očigled- na je povremena autorova želja za što razumljivijim prijevodom, a katkad želja da se dosljednošću ne iznevjeri izvornik. U »prijelaznom« prijevodu, onomu koji od stranice do stranice prati latiničnu transkripciju izvornika, ima nedosljednosti, a mislimo da nema razloga ni da se ondje čuva izvorni red riječi i kada to ne opravdavaju prozodijske namjere u izvorniku, niti da se ostavljaju neki čakavizmi (narejenija umjesto naredbe/zborne odred- be...), pa ni gramatički oblici koji ne odgovaraju suvremenomu hrvatskomu standardu (mema imati umj. neće/ne treba primiti; svi primjeri sa 2r / čl. 1). Budući da nakon usporedo postavljene transkripcije izvornog teksta i stan- dardu prilagođena izvornog ispisa, slijedi dotjeran prijevod, nije posve jasna namjera te »prijelazne inačice«. I bez obzira na to, zbog ozbiljnosti pristupa, u svim će se budućim prijevodima Vinodolskoga zakona morati računati i s ovim Mičetićevim. (Prostora za dotjerivanje u odnosu na sva tri prijevoda kojima raspolažemo posljednjih desetljeća i dalje ima podosta; i s obzirom na sadržajnu primjerenost odnosno interpretaciju, gramatičku artikulaciju, 343