OCJENE 1 PRIKAZI SLOVO 61 (2011) kao i na suvremeni hrvatski standard.) Najveći je doprinos ovog izdanja u prepoznavanju prepisivačkih slojeva. U pojedinim se odredbama Zakona (npr. čl. 27, 28, 51, 52, 57), naime, raza- znaju tragovi tekstnih izmjena do kojih je došlo u prepisivanju s predloška. Da se prepisivanje nije provodilo samo mehanički, nego da je pritom dola- zilo i do nadograđivanja odredba, kao i do uvrštavanja nekih novih, Mičetić -je zaključio i po nekim jezičnim rekonstrukcijama, no pri tim procjenama ipak valja biti vrlo oprezan. Katkad, naime, nedostaje jezičnoga znanja, pa se različitost gramatičkih dočetaka u navodu 2 libre i 2 ovci (čl. 27) tumači svojevrsnom pogreškom, iako je riječ o konzervativnom nasljedovanju ra- zlike u dvojini nakon tvrdih i mekih imeničkih osnova. U čl. 28 (plati dvoru libre 2 a strani koi e rekal libri 2) ista se razlika može tumačiti dokidanjem dvojinskoga nastavka u prvom primjeru, što je svakako osobina mlađega prijepisa. U čl. 51 ne uočava se kako oblik strani ne mora biti D jed. žen- skoga roda, nego može biti i G jed. (tako i u čl. 52), pa tako ni zamjeničko ki ne mora pogrešno, nego pravilno — nominativno / subjektno za muški rod, u značenju “tko / koji (a strani suprotiv ki e bil rekal krivo *a protiv strane tko “je bio rekao krivo"), doduše tada unutar još zamršenije sintakse. Kakvom se god tumačenju opredijelili, činjenica je da u člancima ima podosta grama- tičkih pogrešaka, a one ili doista svjedoče o drugačijem smislu u predlošku ili pokazuju da se pri prepisivanju nije vodilo računa o razumijevanju. Za sadržaj čl. 53 Mičetić ustvrđuje da nije imao predloška, »već je sastavljan na licu mjesta« (str. 222) i »predstavlja promjenu u odnosu na prethodno stanje regulirano usmenom predajom običajnog prava« (str. 122), a svrha bi mu bila da rastereti sudove. U čl. 57 zauzima se za tumačenje prema ko- -jemu je ispuštena jedna negacija u odnosu na predložak: umjesto od del ke bi pristoele k općini trebalo bi stajati od del ke ne bi ..., čime bi smisao bio posve drugačiji: knez je trebao naglasiti upravo raspravljanje o »vanjskim« predmetima, izvan pojedine općine. Propuštanjem upisivanja negacije stari bi problem odnosa kneza prema temama izvan općina bio ignoriran. Vrlo su zanimljive i napomene o tekstnom ustrojstvu ovoga primjerka Vinodolskoga zakona s eventualnim predloškom. Donose se navodi iz 7. i 8. članka (kako više izrečeno / kako pisano), iako u prvih 6 članaka uopće nema riječi o dotičnoj temi (plaćanju štete). Dobro razlažući odnos među člancima, autor zaključuje da poredak kakav je danas pred nama nije bio 344