SLOVO, sv: 70 (2020), 217-242, Zagreb 2020.

Antonija ZARADIJA KIŠ UDK 272-282.7:003.349.1
Institut za etnologiju i folkloristiku 39:27-36Martinus, sanctus
Zagreb Izvorni znanstveni članak
zarađija Gief.hr Primljen: 20. 3. 2019.

Prihvaćen: 9. 10. 2019.

BERAMSKA MARTINSKA TRADICIJA: OD PREDAJE DO
BERAMSKOGA GLAGOLJSKOGA BREVIJARA

Štovanje sv. Martina biskupa na istarskom poluotoku predstavlja važan segment istraživanja
ukupne europske tradicije kulta sv. Martina. Istarska je martinska tradicija posebno prisutna u
glagoljaškom kulturnom specifikumu, a najsnažnija je u Bermu. Posebna se pozornost obraća
na razlikovanje i preklapanje kulta sv. Martina biskupa i prastare predaje o kreposnom Martina
što je korisno za razumijevanje martinskog kulta u tom središtu glagoljaške Istre.

Ovaj je rad posebno usredotočen na sačuvanu pisanu beramsku glagoljašku martinsku ba-
štinu koja se može naći u dvama beramskim brevijarima. Riječ je ponajprije o opširnom čitanju
a svečev blagdan (11. studenoga) iz sanktorala Prvoga beramskoga brevijara (vjerojatno s
kraja 14. stoljeća) te o jedinstvenom himnu u slavu sv. Martina biskupa iz istog brevijara.
Literamim se potvrdama martinske duhovnosti pridružuje likovna beramska martinska baština
sačuvana u župnoj crkvi sv. Martina i u crkvici sv. Marije na Škrilinah koja do danas živo svje-
doči o beramskoj svetomartinskoj ira

Radom se želi istaknuti važnost Berma kao najsnažnijega središta istarske martinske gla-
goljaške tradicije koja, kao cjelina, zaslužuje ponovno vrednovanje i oživljenje, što je moguće
učiniti u kontekstu europskoga kulturnoga itinerara Vijeća Europe Sveti Martin, Europljanin,
simbol dijeljenja, zajednička vrijednost.

 

 

 

 

 

 

     

Ključne riječi: Beram, sv. Mart

 

, glagoljaštvo, književnost, tradicija

1. UVODNE NAPOMENE

»Volim, zaista volim svetoga Martina kao da mi je osobni prijatelj i kao
da je danas kraj mene živ. On mi je sigurno jedan od najsimpatičnijih svetac:
Volim ga jer je svoju svetost iskazao dobrotom i smilovanjem prema bližnji-
ma u muci i nevolji« (FUČIĆ 1997: 96, 99), pisao je u svojoj knjizi 7erra in-
cognita Branko Fučić. Njegovim se zapisima s radošću pridružujem jer je već

   

217