Prijevod uraškog glagoljskog Novog testamenta SLOVO 70 (2020)
tiskanom knjigom. Jedan od ciljeva pokreta bio je prevesti Bibliju na narodne
jezike kako bi ona svima bila razumljiva. Pokret se proširio na okolne zemlje
pa dolazi i u Sloveniju, a ubrzo i u Hrvatsku. Što se tiče Slovenije, tu je veliku
ulogu imao Primož Trubar kojemu se pridružuje Petar Pavao Vergerije mladi.
Upravo je Primož Trubar snažno utjecao na početke hrvatskog reformacijskog
pokreta (HRVATSKI PROTESTANTSKI PISCI 2000: 11) i surađivao sa Sti-
panom Konzulom - glagoljašem iz Buzeta koji je pristao uz protestantski po-
kret. Sve ih je primio u Urachu u blizini Tiibingena wiirtemberški vojvoda
Krištof. Tamo je barun Ivan Ungnad, također pristaša protestantizma, ustano-
vio južnoslavenski Biblijski zavod u kojem su tiskana protestantska izdanja,
što uključuje prijevod Svetoga pisma i poučnu vjersku književnost. Njihovi su
tekstovi objavljeni trima pismima: glagoljicom, ćirilicom i latinicom, s namje-
rom da tako budu dostupni na što većem prostoru.
Novi testament objavili su hrvatski protestanti 1562. i 1563. godine dvama
pismima: glagoljicom (1562./1563.) i ćirilicom (1563.). U literaturi je postav-
ljena pretpostavka da je Novi testament kao svoj predložak mogao imati i neki
kodeks nastao u središnjoj Istri. Naime, poznato je da su u prevođenju glagolj-
skog Novog testamenta sudjelovali, uz Istranina Stipana Konzula, rodom iz
Buzeta, a župnika iz Starog Pazina, i drugi istarski svećenici kao što su Juraj
Cvečić i Ivan Fabijanić iz Pazina (BUČAR 1910: 108), te Istrani Matija Po-
mazanić i Juraj Juričić (BUČAR 1910: 109, 110). Konzul i Cv preveli su
Poslanice sv. Pavla Rimljanima, Korinćanima i Galaćanima (BUČAR 1910:
113). Cvečić je sam preveo poslanice sv. Pavla Efežanima, Filipljanima, Ko-
lošanima, Solunjanima, Timoteju, Titu i Filemonu (BUČAR 1910: 114), te
»posljednji dio Novoga zavjeta, to jest pismo Sv. Petra, epistole sv. Jakova,
epistole Hebrejima i očitovanje sv. Ivana« (BUČAR 1910: 115). U pomoć
im dolazi i Ivan Fabijanić, župnik u Pazinu (BUČAR 1910: 117). Znajući da
je Juričić dobar prevoditelj, Klombner je u svojim nastojanjima da pronađe
ljude za hrvatsku tiskaru (BUČAR 1910: 84) računao da će on prevesti čitavu
Bibliju na hrvatski jezik. Međutim, Juričić je preveo pet knjiga Mojsijevih
iz Staroga zavjeta, te nekoliko odlomaka za glagoljski i ćirilični drugi dio
'Novoga zavjeta (BUČAR 1910: 121). Što je Matija Pomazanić preveo, to
Franjo Bučar (BUČAR 1910) u svojoj knjizi ne navodi. Prevoditelji su pri ruci
imali i poneki stariji rukopis iz crkvenoslavenskoga razdoblja (BUČAR 1910:
216). Fran Vidic smatrao je da su se hrvatski glagoljski protestantski prijevodi
evandelja naslanjali na stare hrvatske crkvenoslavenske prijevode (POLOVIČ
1908: 56). Franjo Bučar konstatira da je »hrvatskim prevodiocima bila poznata
starija crkvena hrvatska glagolska književnost, koja je medjutim takodjer, što
se tiče jezika i izdanja, bila dosta nedotjerana.« (BUČAR 1910: 2014). Ivan
244