Prijevod uraškog glagoljskog Novog testamenta SLOVO 70 (2020) Polovič utvrđuje da su prilikom priređivanja teksta Novog zavjeta prevoditelji imali pred sobom: crkvenoslavenski misal hrvatske recenzije, Lekcionar Ber- nardina Splićanina (LBS), Trubarjev slovenski prevod iz let 1557. i Vulgatu (POLOVIČ 1908: 94). Pritom ne navodi koji bi to crkvenoslavenski misal hrvatske recenzije bio. S druge strane, Konzul i Dalmatin u svojem oprav- danju Joštu Gallenbergu i kranjskim staležima naglašavaju da namjerno nisu željeli u svojim izdanjima pisati jezikom kakvim su pisani brevijari i misali, jer »hrvatski popovi ni polovinu jezika u tim knjigama ne razumiju« (FAN- CEV 1916.a: 153). Kad je riječ o misalu koji je mogao poslužiti kao izvor za prevođenje, Ivan Polovič navodi Misal Pavla Modrušanina iz 1528. godine (POLOVIČ 1908: 64). Za pretpostaviti je da su prevoditelji dobro poznavali hrvatske crkvenoslavenske kodekse nastale i upotrebljavane u središnjoj Istri (budući da su i sami bili Istrani), baš kao što su to i Beramski brevijari. Naža- lost, nije nam poznato kojim su se hrvatskim crkvenoslavenskim kodeksima doista i služili jer o tome nema svjedočanstava. Brevijar je crkvena knjiga koja sadrži životopise svetaca, homilije, mo- litve, himne, psalme i ostale pobožne pjesme te odlomke iz Starog i Novog zavjeta. Drugi beramski brevijar (Ber,) je hrvatskoglagoljski spomenik iz 15. st. Čuva se u Narodnoj in univerzitetnoj knjižnici u Ljubljani zbog čega se če- sto naziva i Drugi ljubljanski brevijar. Čuva se pod signaturom MS 163. Ber, je knjiga koja se upotrebljavala u Bermu no nije pouzdano je li tamo i nastala. Na temelju provedenih analiza Milan Mihaljević donosi pretpostavku da ga je pisao domaći čovjek iz središnje Istre ali da ga je prepisivao iz starijeg pred- loška možda pristiglog iz južnijeg čakavskog područja (MIHALJEVIĆ 2011: 138). Iako je dobro poznato i već potvrđeno! da su protestanti napravili odlu- čan iskorak prema narodnom jeziku (u našem slučaju — čakavskome), zanimat će nas — na temelju konkretne usporedne analize — u kolikoj je mjeri to doista i provedeno, odnosno koliko se u njima ipak odražava poznavanje hrvatskih crkvenoslavenskih prijevoda. Dakle, namjera protestanata bila je da osvježe jezik. To osvježenje značilo je davanje prednosti osobinama čakavskog knji- ževnog jezika pred osobinama hrvatskog crkvenoslavenskog jezika. Ovim se radom želi odgovoriti na dva pitanja. Prvo je: kolika je bliskost protestantskih prijevoda s latiničkim lekcionarima? Drugo je pitanje: kolika “je mogućnost da je tekst korišten, (a možda) i nastao na prostoru srednje Istre, kao što je to Ber,, mogao biti uzorom za nastanak Novog lestamenta, odnosno, koliko u Novom testamentu ima hrvatskih crkvenoslavenskih elemenata? 1 V. BUČAR 191 2013; KUŠTOVI DAMJANOVIĆ 2010; FANCEV 1916.a i FANCEV 1916.b; KATIČIĆ AGAR 2019; ŽAGAR 2018 i dr. 245