laze određeni citati. A da ih je potrebno tražiti, pokazuje jedan primjer,
gdje je omaškom kod prepisivanja nastao drugi smisao. Da to nije štam-
parska pogreška, vidi se po tome, što autor baš na tako pogrešno citi-
ranoj riječi gradi svoje tumačenje. Radi se o ovim stihovima iz »Suza
sina razmetnoga«:

Ti nevješte mladce vodiš

mrtviem pramom zavezane. (Suze, II. 55—56)

Autor mjesto pramom citira plamom, pa iz toga zaključuje, kako »lje-
pota drage očima« daje samo mrtve, prolazne plamenove. A riječ je
zapravo o mrtvom pramu, t. j. o pramu kose, što ga žene strižu s
mrtvaca, kako bi sebi s pomoću toga dotjerale kosu.

'Neki su pak stihovi navedeni krnje, pa se čovjek u njima jedva
snalazi. U citatu: »me pozna u nje mrežu uveznuta« vidi se doduše me-
tafora, mreža za ljubav, ali nam je smisao nejasan. Gundulićev tekst
glasi; :

Ona, ko me vidi i poma
u nje mrežu uveznuta,
kaže mi se nemilosna...

 

Istina je, da bi se proučio stil nekoga pisca sa svrhom, kako bismo
ga mogli razlikovati od stila drugoga pisca ili drugoga vremena, ovakvo
citiranje i izlaganje može imati opravdanje. Ako pak s pomoću stila
želimo ući u pjesničko djelo, onda trope i figure treba promatrati u
širem kontekstu i u funkciji, koju vrše u djelu kao cjelini, t. j. da li
olakšavaju dublje poniranje u ono, što pjesnik želi dočarati, ili se odnose
indiferentno prema doživljaju — ili ga čak razvodnjavaju.

Ali knjiga prof. Setschkareffa, bez obzira na izvjesne nedostatke —
koji su često neizbježni, kad se piše o piscu, o kojem je glavna literatura
van autorove zemlje — predstavlja značajan prilog proučavanju Gun-
dulićeve poezije.

   

F. Švelec

N. S. TRUBETZKOY, Altkirchenslavische Grammatik.
Schrift-, Laut- und Formensystem. Oesterr. Akademie der Wissenschaf-
ten, Philos.-histor, Klasse, Sitzungsber. Bd. 228/4, Wien 1954, str. 197.
Im Auftr. der Akademie herausgegeben von Rudolf JAGODITSCH.

Kada je Praško lingvističko kolo (Cercle linguistique de Prague)
odlučilo da u posebnim monografijama izdaje studije o fonološkim susta-
vima slavenskih jezika, obratilo se na najistaknutije lingviste, koji su
se u ono vrijeme ovim pitanjima bavili, i pozvalo ih, da na tom djelu
surađuju. Tako je došlo do toga, da su u Radovima (Travaux) spomenu-
toga Kola objavljene Jakobsonove studije (Remarques šur V&volutior
phonologique du russe comparće & celle des autres langues slaves i,
posebno, Phonologie gćnćrale du mot kao prvi dio rasprave Description
phonologique du russe moderne) i studija Trubeckoga o morfonologiji
savremenoga ruskoga jezika (kao 2. dio malo prije spomenute rasprave,

89