UVOD 1. Vrela. Čitanja iz starozavjetne knjige o Juditi nalaze se od brevijara, koji su nam dosad poznati i koji su nam ovoga časa pri- stupačni, u šesnaest rukopisnih kodeksa, koji su nastali u razdoblju od kraja XIII do kraja XV vijeka. To su prvi i drugi Vrbnički bre- vijar (Vb, f. 2456 — 259b i Vbg f. 259b — 263c), Pašmanski brevijar (Jugosl. akad. IIIb 10, Pm. f, 170d—172b), Vatikanski illirico 5 (Vts f. 2074 — 215c), Bečki (brevijar Vida Omišljanina, VO f, 385a — 400c), Dragućki (Jugosl. akad. III b 25, D f. 159b — 161b), brevijar zagrebačke Metropolitane (MR 161, MR f, 233b — 234d), Moskovski (M, £. 217b — 225a), oba Novljanska brevijara (prvi N; f. 212a — 221b i drugi Nz f. 226b — 234d), brevijar Arhiva Sv. Petra u Rimu (SP £, 212a — 212b), Propagandin (P, Vaticano slavo 19, f, 152v — 153v), Vinodolski (Jugosl. akad. III b 6, Vn f. 774 — 80c), Vatikanski illirico 10 (Vtxo f. 159—161a), Zagrebački (iz g. 1486, Jugosl, akad. Ilc 21, Z f. 102a— 106b) i Ljubljanski (II. C 163%a, L f, 242a — 244a). Na ove se s kraja XV vijeka i dalje u toku XVI vijeka nastavljaju štampani glagoljski brevijari, Baromićev (B, 270d —271d), Brozi- ćev (Br 270d—271d) i drugi, od kojih ćemo se ovdje kao na pri- rodni nastavak rukopisnih brevijara osvrtati samo na spomenuta prva dva, na Baromićev i na Brozićev. 'Tekst, kao što se po folijaciji vidi, nije svagdje jednako dug, te je u jednih kraći, u drugih dulji i tek u trećih potpun (sa svih XVI glava). Najkraći je u SP (I1-5), a najpotpuniji u Vts, VO i Mo(i M i 'N1 imaju puni broj glava, ali ne bez nekih izostavljanja i skraćivanja, a Vb; ima samo prvih 15 glava, tj. nedostaje mu Juditina pjesma — Canticum Judithae — na kraju knjige). Redom — po duljini tekstova — spomenuti se kodeksi nižu ovako: SP I;-5, P I—Il4, Vt;o I—1I5, B l i Br Hllyy, MR LII, Pm 1—144, L 1—V4, Vog I—Vog i D I—Vos, Vn I—Ve, Vby I—XV (s prazninama i kraćenjima u VIq1, Villi, 21, 24-28, IX16-17, XIo-7, 15-17, XIV3), Vts I—XVI (s prazni- 105