kulirana kao drama s podjelom u 12 prizora ili scena (osobe: kralj
Solomun; Zaručnik, koga on zove le Bien-Aim6, koji je pastir i
ujedno suprug Sulamitin, zatim: Sulamit, pastirica, supruga Zaruč
nikova; kćeri jerusolimske; drugovi Zaručnikovi). Kod Feretića je
drugačije: kod njega nastupaju Zaručnik i Zaručnica, koje on drugdje
zove također Dragi i Draga, zatim kor »divojčica sionskih« i na kraju
skupisće, koje kao kolektiv — premda je Feretić ovo napisao 1815.
— još ima mističko značenje (ispor. didask. ispred VI,e: Zaručnice
govori skupisću Zudijskomu, koje se ima obratiti na virru Isusovu na
svarhi od svita, i ispred VII,: Sveti Zaručnik govori od skupsćine,
iliti Saborisća Žudijskoga, koje oće biti iegova nova zaručnica kađ
se bude obratiti ma svarhi od svita«, str. 71).

 

 

Prema tome i dramski oblik, i podjela na zborove i na protago-
niste, i mistička tumačenja odnosa između Zaručnika i Zaručnice
mnogo su stariji od XVIII stoljeća, i Feretić je u svojoj parafrazi
mogao nadovezati i na koje starije (latinsko ili talijansko) djelo,
kakvih je tada bilo u većem broju. On nije dao i inscenaciju (i dekor),
kao Pouget i Guitton, niti je svoje djelo razdijelio na prizore s napo-
menama, koje svojom pretjeranom osjećajnošću upućuju na sredinu,
u kojoj su nastale. Svega toga u njega nema, on slobodno preskače
neka mjesta, iskrivljuje tekst, i očito nikada nije imao ambicije da
se njegova parafraza postavi na pozornici, ili da se makar kao crkve-
no prikazanje izvodi u crkvi. Ona je pisana kao štivo za čitanje, a
kako Feretić nije bio nikakav pjesnik, nije čudo što ni ovo njegovo
pjesničko djelo jamačno ne bi nikada ugledalo svijetla svijeta, da
ga nije iskopala (i poslije nekuda zametnula) ruka filologa, kojemu
je tada, u ono vrijeme, bilo više do jezika i do pravopisa nego do stil-
ske ili literarne, umjetničke ocjene Feretićeva teksta.

'Nas ovdje zanima, kako su se praktički (u crkvi) nekoć iznosile,
izvodile ovakve koncepcije? — Po svojem sadržaju, Pjesma nad pje-
smama imala je svoje stalno mjesto u brevijarima uz navečerje rođe-

 

1V, 7—16, sponsa V, la, sponsus ad sponsam V, 1b-e, ad amicos V, 1f), Cantio
IV, $ I. Sponsa narrat somnium alterum sponsique laudes praedicat (sponsa
V, 2—8, filiae Jerusalem V, 9, sponsa V, 10—16, filiae Jerusalem V, 17, sponsa
VI, 1—2), $ II. Sponsus sponsam laudibus extollit (sponsus VI, 3—8), Cantio V,
$ I. Laus iterata sponsae (sponsus VI, 9, sponsa VI, 10—11, filiae Jerusalem
'VI, 12, sponsa VII, la, sponsus VII, 1b—8), $ II. Efflagitatio sponsae (sponsa
VII, &—VIII, 3. sponsus ad filias Jerusalem VIII, 4), Cantio VI, $ I. Perpetuae
dilectionis promissio (filiae Jerusalem VIII, 5a, sponsus VIII, Sb-, sponsa VIII,
6—7) i $ 1I. Conclusio (fratres sponsae VIII, 8—9, sponsa VIHI, 10—12. sponsus
'VVIII, 13, sponsa VIMI, 14). Kao što se vidi, mnogo unutrašnje logike zbivanja
nema ni u ovoj podjeli.

 

197