najljepše poredbe i najtoplije, najiskrenije riječi, koje su čovječan-
stvu ostale od jedne od najljepših i najstarijih lirika svijeta.

To što se osobama i njihovim riječima u Pjesmi nad pjesmama
u Srednjem vijeku pridavalo mističko značenje, ne treba nikoga da
čudi. U Pjesmi nad pjesmama nigdje nema ni spomena o Bogu, ili o
anđelima, ili o nebesima, ili bilo o kojoj od kategorija, koje je tako
persistentno naučavala i nametala kršćanska Crkva. A ta je pjesma
ipak bila tako lijepa, tako puna erotike odjevene u pjesničko ruho,
<da je odatle jedan put vodio direktno do Teodora iz Mopsueste, koji
je u njoj gledao samo ono što se zvalo zemaljskom, putenom ljubavlju
(i koga je zato stigla anatema na sinodu god. 553), a drugi do. misti-
<cizma, koji je na tom tlu nalazio bogato vrelo iz kojega je crpao kroz
<ijeli Srednji vijek.

U novije vrijeme pokušavalo se naći neki kompromis. Oslobo-
<divši se od mističkoga vela, ili ostavljajući ga za sobom, osjećalo se,
<da je nekako teško izmiriti poglede i učenja Crkve s obzirom na lju-
bav i na brak s onom ljubavlju, koju je Kralj, uz kojega je bilo
šezdeset kraljica i osamdeset hotnica i djevojaka bez broja (VI;),
mogao osjećati prema priprostoj, siromašnoj pastirici iz Sunema.
Potrebno je bilo nešto, što će taj odnos staviti na drugu osnovu, dati
mu blažu notu, koja ne će biti u suprotnosti s učenjem Crkve. Po-
sljedica je bila, da se je došlo do tre&e g a protagonista, do Zaruč-
nika ili, još više, do Supruga različita od kralja Solomuna, Pre-
ma ovoj koncepciji Solomun je doduše udvarao pastirici Sunamit,
ali ona je ostala vjerna svojem odabraniku, svojem Zaručniku ili
"Suprugu, koji je, za razliku od kralja Solomuna, i sim bio pastir.
Jedan od posljednjih pokušaja, da se ovako interpretira Pjesma nad
-pjesmama, dali su, koliko ja znam, G. Pouget i J. Guitton (Le Can-
tique de cantique, Paris, Lecoffre, 1934). Djelo ima imprimatur pari-
škoga nadbiskupa kardinala Verdiera, te je, dakle, u skladu s uče-
njem katoličke Crkve.' U njem je Pjesma nad pjesmama sasvim arti-

! Općenito se danas u katoličkoj crkvi Pjesma nad pjesmama dijeli u dija-
loge. Tako je i Fillionovo izdanje (ed. decima perpolita multisque episcopalibus
approbationibus commendata, Parisiis, imprim. 1887, str. 706-—713) podijeljeno
u šest pjevanja (cantiones) s unutrašnjom podjelom: Cantio I, $ I Sponsae
-dialogus cum filiabus Jerusalem (sponsa I, 1—6, filiae Jerusalem I, 7), $ II.
“Sponsi et sponsae dialogus (sponsus I, 8—10, sponsa I, 11—13, sponsus I, 14,
ssponsa I, 15—11, 1, sponsus II, 2, sponsa 1I, 3—8, sponsus ad filias Jerusalem
1I, 7), Cantio II, & I. Soliloquium sponsae (sponsa II, 8—17), $ II. Primum spon-
sac somnium (sponsa III, 1—4, sponsus ad filias Jerusalem III, 5), Cantio III, $ I.
Sponsorum solemnis ingressus in Jerusalem (filiae Jerusalem III, 6—11), $ II.
Sponsi cum amicis in regali palatio (sponsus IV, 1—5, sponsa IV, 6, sponsus

196