V. VUKOJA, Očitovanje prevoditeljskih načela u nekim 'SLOVO 60 (2010) leksemi tumačiti vrijednosno neutralnije — nepodudaranjem značenjskih struktura, a što je izravno povezano s činjenicom da su grčkomu idiomu (obilježenim kršćanskim svjetonazorom) i slavenskim idiomima (obilježe- nima poganskim svjetonazorom)“ svojstvene različite konceptualne struk- ture i različiti svjetonazori. Autor brojčani nerazmjer prijevodnih obrazaca primjećuje i u odnosu latinskih i slavenskih leksema. Npr. na mjestima na kojima se u slavenskim prijevodima nalazi eviti/aviti (se) u latinskome se biblijskome prijevodu nalaze sljedeći leksemi: appareo i pareo (najmanje 16 puta), videor (najmanje 5 puta), manifesto me i manifestor (najmanje 7 puta), ostendo i ostendor (najmanje 23 puta), demonstro (najmanje 3 puta), revello (najmanje 3 puta).* Zbog toga »mime duše« zaključuje da je latinski prijevod bio jezikoslovnim modelom scsl. prijevoda. Osim toga, VRANA (1991-1993: 45-46) primjećuje da se hrvatskoglagoljski evandeoski tekstovi ne mogu istraživati bez osvrta na njihovo sustavno redigiranje prema la- tinskomu biblijskomu prijevodu čija su dva osnovna obilježja: ispravljanje određenih mjesta zamjenom slobodnije prevedenih mjesta doslovnim prije- vodom prema latinskomu tekstu te pohrvaćivanje. Jedno je od glavnih područja Tandarićeva istraživačkoga zanimanja bila hesl. norma koju je otkrivao u prvome redu na osnovi hesl. prijevoda po- sljednica i obredničkih tekstova s latinskoga.“ Osim tih prijevoda, istraživao + Naravno, atributi »poganski«, a posebno »kršćanski« ovdje su uporabljeni uvjetno. Ne želi se reći da je čitav slavenski idiom obilježen poganskim svjetonazorom, a jo: je želi reći da je čitav grčki obilježen skim svjetonazorom, Ipak, na grčkome je u lometodsko doba već poslojala tradicija biblijskih, liturgijskih, teoloških i različitih kršćanskih nabožnih tekstova, a u njihovu okviru i određene značenjske osobitosti zbog kojih su i sastavljeni moderni rječnici poput LAMPE 1969. Takvih tekstova, barem ne u značajnijem broju, prije pojave starocrkvenoslavenskoga u okviru slavenskih idioma nije bilo. S obzirom na to, a u skladu s teorijama o povezanosti svjetonazora i jezika, može se pretpostaviti da se u nekim jezičnim vidovima tekstova u kojima se nalaze ovdje obrađeni primjeri (posebno značenjskim koji su najotvoreniji utjecajima tzv. izvanjezične stvarno- sti) dva navedena idioma u nekoj mjeri razlikuju zbog različitoga svjetonazora koji se u tim tekstovima zreali, * Primjeri prema VRANA 1984: 94-95. “ Jezik je posljednica Tandarić obradio u magistarskom radu Jezik sekvencija u hrvatskoglagoljskim misalima. Zaključci toga rada ukomponirani su u tekst Sraroslavenski zzik hrvatskih glagoljaša (TANDARIĆ 1993: 71-77). Doktorska disertacija Glagoljaški ritual, s neznatnim je izmjenama objavljena u dva dijela s naslovima: Crkvenoslavenska jezična norma u hrvatskoglagoljskom ritualu (TANDARIĆ 1993: 85-107) i Hrvatsko- glagoljski ritual (TANDARIĆ 1993: 219-273), s44 se ma-