V. VUKOJA, Očitovanje prevoditeljskih načela u nekim 'SLOVO 60 (2010)

leksemi tumačiti vrijednosno neutralnije — nepodudaranjem značenjskih
struktura, a što je izravno povezano s činjenicom da su grčkomu idiomu
(obilježenim kršćanskim svjetonazorom) i slavenskim idiomima (obilježe-
nima poganskim svjetonazorom)“ svojstvene različite konceptualne struk-
ture i različiti svjetonazori. Autor brojčani nerazmjer prijevodnih obrazaca
primjećuje i u odnosu latinskih i slavenskih leksema. Npr. na mjestima na
kojima se u slavenskim prijevodima nalazi eviti/aviti (se) u latinskome se
biblijskome prijevodu nalaze sljedeći leksemi: appareo i pareo (najmanje
16 puta), videor (najmanje 5 puta), manifesto me i manifestor (najmanje 7
puta), ostendo i ostendor (najmanje 23 puta), demonstro (najmanje 3 puta),
revello (najmanje 3 puta).* Zbog toga »mime duše« zaključuje da je latinski
prijevod bio jezikoslovnim modelom scsl. prijevoda. Osim toga, VRANA
(1991-1993: 45-46) primjećuje da se hrvatskoglagoljski evandeoski tekstovi
ne mogu istraživati bez osvrta na njihovo sustavno redigiranje prema la-
tinskomu biblijskomu prijevodu čija su dva osnovna obilježja: ispravljanje
određenih mjesta zamjenom slobodnije prevedenih mjesta doslovnim prije-
vodom prema latinskomu tekstu te pohrvaćivanje.

Jedno je od glavnih područja Tandarićeva istraživačkoga zanimanja bila
hesl. norma koju je otkrivao u prvome redu na osnovi hesl. prijevoda po-
sljednica i obredničkih tekstova s latinskoga.“ Osim tih prijevoda, istraživao

  

+ Naravno, atributi »poganski«, a posebno »kršćanski« ovdje su uporabljeni uvjetno. Ne
želi se reći da je čitav slavenski idiom obilježen poganskim svjetonazorom, a jo:
je želi reći da je čitav grčki obilježen skim svjetonazorom, Ipak, na grčkome je u
lometodsko doba već poslojala tradicija biblijskih, liturgijskih, teoloških i različitih
kršćanskih nabožnih tekstova, a u njihovu okviru i određene značenjske osobitosti zbog
kojih su i sastavljeni moderni rječnici poput LAMPE 1969. Takvih tekstova, barem ne u
značajnijem broju, prije pojave starocrkvenoslavenskoga u okviru slavenskih idioma nije
bilo. S obzirom na to, a u skladu s teorijama o povezanosti svjetonazora i jezika, može se
pretpostaviti da se u nekim jezičnim vidovima tekstova u kojima se nalaze ovdje obrađeni
primjeri (posebno značenjskim koji su najotvoreniji utjecajima tzv. izvanjezične stvarno-
sti) dva navedena idioma u nekoj mjeri razlikuju zbog različitoga svjetonazora koji se u tim
tekstovima zreali,
* Primjeri prema VRANA 1984: 94-95.
“ Jezik je posljednica Tandarić obradio u magistarskom radu Jezik sekvencija u
hrvatskoglagoljskim misalima. Zaključci toga rada ukomponirani su u tekst Sraroslavenski
zzik hrvatskih glagoljaša (TANDARIĆ 1993: 71-77). Doktorska disertacija Glagoljaški
ritual, s neznatnim je izmjenama objavljena u dva dijela s naslovima: Crkvenoslavenska
jezična norma u hrvatskoglagoljskom ritualu (TANDARIĆ 1993: 85-107) i Hrvatsko-
glagoljski ritual (TANDARIĆ 1993: 219-273),

s44

    

se ma-