V. VUKOJA, Očitovanje prevoditeljskih načela u nekim 'SLOVO 60 (2010) ma Josip VRANA (1975., 1984., 1991.-1993.) i Josip Leonard TANDARIĆ (1993.). Biserka GRABAR (1986.) dala je pregled ćirilometodskih prijevo- da u hrvatskoglagoljskim spomenicima, ali ne ulazeći u podrobnosti vezane za konkretan prevoditeljski postupak. Među ostalim radovima koji na neki način dotiču pitanja hesl. prijevoda, uključujući i naslijeđene starocrkveno- slavenske (u nastavku teksta: scsl.), treba izdvojiti važne radove Vatroslava JAGIĆA (1919.), Johannesa REINHARTA (1989.-1990.), Marinke ŠIMIĆ (2003.), Marije PANTELIĆ (1970.) i druge kojima se u prvome redu po- kazuje ran i znatan utjecaj latinskoga biblijskoga teksta na hesl. biblijske tekstove (o tomu v. i VRANA 1975: 52-64 i dalje).' Tu su i radovi o psaltiru (npr. VALAVEC 1889., GRABAR 1985.), te rad Josipa HAMMA o inačica- ma u hrvatskoglagoljskim tekstovima (1953.) u kojima se razlikuju inačice koje ovise o piscu (opće) i one koje ovise o tekstu koji se prevodi ili o pred- lošku (posebne). Među starijim se paleoslavistima nerijetko naglašavala sklonost hrvatskih glagoljaša prevoditelja doslovnomu, pa i ropskomu prevođenju, te relativno slabo vladanje latinskim jezikom. Tako Vatroslav JAGIĆ (1913: 26) pišući o prijevodima u hrvatskoglagoljskim časoslovnim knjigama i čitanjima u propovijedima kaže da se u njima »vidi čas dobro poznavanje latinskog jezi- ka, čas velika nevještina u prijevodu«. Vjekoslav ŠTEFANIĆ (1963: 9) drži da su kasniji zahvati u ćirilometodski prijevod u načelu taj prijevod kvarili. 'Nasuprot tomu, VRANA (1975: 53.82 i 1991-1993: 47) misli da prvi scsl. prijevodi nisu bili savršeni (usp. i TANDARIĆ 1993: 313). Josip Vajs (VAJS; KURZ 1929.) i Karel HORALEK (1954.) svoja istraži- vanja o prijevodu evanđelja zasnivaju na kraćemu, izbornome Assemanijevu evanđelju ili na četveroevanđeljima. Za razliku od njih, VRANA (1975.) svoje zaključke o prevođenju evanđelja donosi na osnovi istraživanja du- ljih evanđeoskih tekstova i to iz najstarijega hrvatskoglagoljskoga evanđe- listara (onoga iz MVat,) pokazujući da ti evanđelistarski tekstovi vrlo dobro čuvaju tragove najstarijega ćirilometodskoga prijevoda evandelja. Za taj prijevod VRANA (1975: 52-53) nalazi da je latiniziran prijevod grčkoga * Za razliku od toga, Boris Ivanovič Skupskij (CKYTICKHH 1978.) u jednome u nizu svojih radova o sesl. biblijskome prijevodu pokazuje da u scsl. evanđeoskom tekstu nema utjecaja latinskoga teksta (u CKVIICKHII 1978. v. pregled literature u kojoj se zastupaju različita mišljenja o tome ima li ili ne utjecaja latinskoga evanđeoskoga teksta na sesl, evanđeoski tekst). sa