Muka Kristova po Marku u hrvatskoglagoljskom

Pariškom zborniku Slave 73“%

Vesna Badurina Stipčević

Uvodne napomene

Pariški zbornik Slave 73 (dalje u tekstu Par) koji se čuva u Bibliothč&que Nationale u Parizu potječe iz 1375. godine i
najstariji je sačuvani hrvatskoglagoljski zbornik.“* Pisale su gatriruke, no najveći dio zbornika pisao je pisac glagoljaš
Grgur Borislavić iz modruške Gorice, pripadnik ličko-krbavskoga kulturnoga područja, koje je u 14. i 15. stoljeću
bilo središtem hrvatskoga glagoljaštva (Bratulić 1988). Neke su tekstove pisali i ,Stipan pisac“ i ,prvad Mikula“ iz
Istre. Zbornik (u literaturi nazvan i Borislavićevim) bio je namijenjen ,,prizidnicama“, redovnicama samostana sv.
Julijana u Šibeniku."' Sastoji se od 296 pergamenskih listova (vel. 15x11,5 cm). Sadrži liturgijske i biblijske tekstove,
kao i neliturgijske molitve, apokrifnu legendu o 12 petaka, apokrifnu epistolu o štovanju nedjelje i legendu o sv.
Margareti. Od biblijskih tekstova treba istaknuti psaltir, kantike i tekstove Muke Kristove. Po temátsku-sadržajnnj
strukturi Par je prvi primjer ranije razvojne faze hrvatskoglagoljskih zborničkih kompilacija u kojima se pretežita
zastupljenost liturgijskoga repertorija postepeno proširuje i obogaćuje neliturgijskim tekstovima (Hercigonja
1975:131-132; Petrović 1989:161).

Nakon Tadinova bibliografskoga opisa ovaj tematski interesantan zbornik vrlo je brzo privukao istraživače.
'Tako je Carlo Verdiani izdao glagoljski tekst Muke svete Margarete iz Oxfordskoga zbornika MS. Can. lit. 414 s

** Studija je objavljena u časopisu Filologija br. 42, Zagreb, 2004., str. 1-21.
** Prvi je zbornik opisao Marin Tadin, nakon što ga je 1951. godine iz neke knjižnice u Španjolskoj nabavila pariška Biblioth&que Nationale (Tadin 1954).
?? Samostan i crkva sv. Julijana nisu obnovljeni nakon razaranja u Drugome svjetskom ratu (Tadin 1954:30).

139