Muka Kristova po Marku u hrvatskoglagoljskom Pariškom zborniku Slave 73“% Vesna Badurina Stipčević Uvodne napomene Pariški zbornik Slave 73 (dalje u tekstu Par) koji se čuva u Bibliothč&que Nationale u Parizu potječe iz 1375. godine i najstariji je sačuvani hrvatskoglagoljski zbornik.“* Pisale su gatriruke, no najveći dio zbornika pisao je pisac glagoljaš Grgur Borislavić iz modruške Gorice, pripadnik ličko-krbavskoga kulturnoga područja, koje je u 14. i 15. stoljeću bilo središtem hrvatskoga glagoljaštva (Bratulić 1988). Neke su tekstove pisali i ,Stipan pisac“ i ,prvad Mikula“ iz Istre. Zbornik (u literaturi nazvan i Borislavićevim) bio je namijenjen ,,prizidnicama“, redovnicama samostana sv. Julijana u Šibeniku."' Sastoji se od 296 pergamenskih listova (vel. 15x11,5 cm). Sadrži liturgijske i biblijske tekstove, kao i neliturgijske molitve, apokrifnu legendu o 12 petaka, apokrifnu epistolu o štovanju nedjelje i legendu o sv. Margareti. Od biblijskih tekstova treba istaknuti psaltir, kantike i tekstove Muke Kristove. Po temátsku-sadržajnnj strukturi Par je prvi primjer ranije razvojne faze hrvatskoglagoljskih zborničkih kompilacija u kojima se pretežita zastupljenost liturgijskoga repertorija postepeno proširuje i obogaćuje neliturgijskim tekstovima (Hercigonja 1975:131-132; Petrović 1989:161). Nakon Tadinova bibliografskoga opisa ovaj tematski interesantan zbornik vrlo je brzo privukao istraživače. 'Tako je Carlo Verdiani izdao glagoljski tekst Muke svete Margarete iz Oxfordskoga zbornika MS. Can. lit. 414 s ** Studija je objavljena u časopisu Filologija br. 42, Zagreb, 2004., str. 1-21. ** Prvi je zbornik opisao Marin Tadin, nakon što ga je 1951. godine iz neke knjižnice u Španjolskoj nabavila pariška Biblioth&que Nationale (Tadin 1954). ?? Samostan i crkva sv. Julijana nisu obnovljeni nakon razaranja u Drugome svjetskom ratu (Tadin 1954:30). 139