12 Vesna Badurina Stipčević, Mjesto Krist :e - GOLGOTA u hrvatskoglagoljskim biblijskim prijevodima djelu, Isus pred Velikim vijećem, Petar se odriče Isusa, Isus predan Pilatu, Judino samoubojstvo, Isus pred Pilatom, Isusa izruguju, Isusov križni put i razapinjanje, Isusa grde na križu, Isusova smrt, Isusov pogreb, Straže na grobu, Prazan grob - Poruka anđelova, Isus se ukazuje pobožnim ženama, Jedini ,dokaz“ protiv uskrsnuća, Isus šalje apostole u cijeli svijet.“ U Matejevu evanđelju muku i uskrsnuće obrađuju glave 26, 27 i 28, kod Marka 14, 15 i 16 glava, 22, 23 i 24 glava u Lukinu evanđelju, a najdulji je tekst u Ivanovu evanđelju, od 13. do 20. glave. Svaki je evanđelist opisao Isusa, njegov život, njegovo poslanje, muku i smrt na svoj osobit način. Prema Marku, Krist, ,Sin Čovječji“ trebao je trpjeti da bi otkupio ljude (10,45; 12,24) i tu duboku zbilju Isusova patničkoga životnoga puta evanđelist Marko razumije i izlaže nam u svjetlu vjere potvrđene uskrsnom pobjedom. U Matejevu evanđelju naglasak je na ,kraljevstvu nebeskom“, koje ,među ljudima treba konačno uspostaviti prihvaćanje vrhunske Božje vlasti te služenje Bogu u ljubavi“ (Jeruzalemska Biblija 1994:1389-1391). I evanđelist Luka na osoban način tumači građu, ističe ,Duha Svetoga“ kao pokretača, a cijelo je evanđelje prožeo ozračjem priznavanja Božjih dobročinstava i duhovne radosti. Za svetoga Ivana Isus je otajstvo utjelovljenja, Riječ tijelom postala koja je ljudima dala život. Kristovkrižni putzavršavana Golgoti, na Kalvariji. Toje brežuljak, kojije u Isusovo vrijeme bio izvan gradskoga zida u Jeruzalemu, na kojemu je bio usađen križ Isusova raspeća i muke (LM 1999;1553; ZPEB 1975/76:772-74). Spominje se u sva četiri evanđelja kao DoA\yo0a, Golgotha, Koaviov romog ili Calvariae locus. Osnovno značenje aramejske riječi Golgotha je ,lubanja“, a mjesto nosi taj naziv vjerojatno zbog toga jer je ,bilo određeno za stratište zločinaca, koji su tu i pokapani, pa se često nailazilo na lubanje, ili pak zato što je svojim oblikom slično ljudskoj lubanji, (LILSZK 2002:347). Prema apokrifnoj legendi Kristov križ usađen je na mjestu gdje je bio pokopan Adam, te se već u ranosrednjovjekovnim prikazima ispod raspeća nalazi i Adamova lubanja. Tako se povezuju Adamov grijeh i Kristova žrtva, odnosno drvo života i Kristova smrt. Zbog toga što su prvi kršćani štovali mjesto Isusova raspeća, car Hadrijan je ondje sagradio Afroditin hram. Ovaj je hram pak car Konstantin dao srušiti te je 328. godine podigao baziliku Groba Isusova, koja je više puta razarana i obnavljana (Rebić 1998:98). Aramejska riječ Golgotha u evanđeoskom grčkom tekstu i latinskom prijevodu prevedena je grčkim i latinskim istoznačnicama. Sinoptička mjesta iz sve četiri Muke glase: Matej (Mt) 27,33: xai &)00vreg sig Tomov Meyouevov oAyoa, 6 čaviv Koaviov somog Aeyowevoc; Et venerunt in locum, qui dicitur Golgotha, quod est Calvariae locus." * Naslovi poglavlja su preuzeti prema Matejevu evanđelju (usp: Biblija 1994). ? Cit. prema Merk 1957.