Vesna Badurina Stipčević, Mjesto Muke - GOLGOTA u hrvatskoglagoljskim biblijskim prijevodima

Marko (Mk) 15,22: xal &&povcw adovov čni zov DoAyodav comov, 0 čomiv ueđeounvevopevog Koaviou momog; Et

perducunt illum in Golgotha locum, quod est interpretatum Calvariae locus.

Luka (Lk) 23,33: xai 0re #\00v či Tdv comov rov xalovuevov Koaviov, šxei šovavowcoav alrov; Et postquam

venerunt in locum, qui vocatur Calvariae, ibi crucifixerunt eum.

Ivan (Iv) 19,17: xai Baovađov šavro ov ovavoov &čijAĐev siq Tomov Aeyowevov Koaviov Tomov, 0 Aeyera: &Boaiovi
Toehyod&; Et baiulans sibi crucem exivit in eum, qui dicitur Calvariae, locum, hebraice autem Golgotha ubi crucifixerunt eum.

U hrvatskim biblijskim tekstovima u prevođenju toponima Golgota odnosno Kalvarija isprepliće se više
tekstualnih i jezičnih tradicija. Hrvati su u odnosu na druge europske narode, zbog različitih povijesnih, vjerskih i
književnojezičnih okolnosti, razmjerno kasno dobili prvi tiskani biblijski prijevod.* Hrvatski je biblijski prvotisak
Katančićeva Biblija iz 1831. godine (Katančić 1831), jer je Kašićeva Biblija iz 1625. godine ostala u rukopisu sve
do 1999. godine, kada je objavljena u kritičkom izdanju (Kašić 1999). No, i prije cjelovitoga i tiskanoga Svetoga
Pisma postojali su mnogi djelomični rukopisni hrvatski biblijski prijevodi. U brojnim hrvatskoglagoljskim misalima
i brevijarima, čiji najstariji fragmenti sežu u 12. i 13. stoljeće sačuvano je u prijevodu na hrvatskocrkvenoslavenski
jezik oko polovicu originalnoga biblijskoga teksta (Vajs 1910:CVII-CVIII). Hrvatske pak prijevode starozavjetnih
i novozavjetnih čitanja sadrže i mnogi latinički lekcionari počam od 14. stoljeća. U prvim hrvatskim biblijskim
prijevodima ogledaju se svetopisamski, grčki i latinski izvornici. Liturgijski hrvatskocrkvenoslavenski tekstovi u
početku su oslonjeni na staroslavenski biblijski prijevod (koji je slijedio grčke originale), a kasnije su prilagođavani
latinskoj, Vulgatinoj verziji. I mnogi su hrvatskocrkvenoslavenski prijevodi prevedeni s latinskih izvornika
(Badurina-Stipčević 1997; ista 2010).

Pojedine dijelove ili parafraze Muke Kristove sadrže mnogi neliturgijski i liturgijski glagoljski kodeksi, a sve
četiri cjelovite Muke čitaju se u misalima kao lekcije u uskrsnome ciklusu (Badurina-Stipčević 2000). Način pjevanja
Muke Kristove u Velikome tjednu u glagoljskim misalima slijedi tradiciju latinskih lekcionara i obiluje ritmičkim i
melodijskim znakovima. Muka po Mateju čita se, odnosno pjeva na Cvjetnicu, Muka po Marku na Veliki utorak, Muka
po Luki na Veliku srijedu, a Muka po Ivanu na Veliki petak (Pantelić 1973:491). U slijedećim misalima iz razdoblja
od početka 14. do polovice 16. stoljeća čitamo lekcije Mučenia gospoda našego Isusa Hrsta, u sljedećim rukopisnim:
Vatikanskom misalu Borg. illir. 4 iz početka 14. stoljeća, Novakovu misalu iz 1368., Kopenhagenskom misalu s kraja
14. stoljeća, Berlinskom iz 1402., Hrvojevu misalu iz oko 1404., Ljubljanskom 1. i 2. misalu iz 15. stoljeća, Ročkom iz
1420., Vatikanskom misalu Borg. illir. 8 iz 1435., Newyorškom iz sredine 15. stoljeća, Oxfordskom misalu Canon. lit.
br. 373 i Oxfordskom misalu Canon. lit. br. 349 iz 15. stoljeća, Vrbničkom 1. iz 1456. i Vrbničkom 2. iz 1462/63., kao i

% O Bibliji kod Hrvata usp.: Jagić 1913; Štefanić 1941; Bratulić 1991; Botica 2011.

13