14 Vesna Badurina Stipčević, Mjesto Kristove GOLGOTA u hrvatskoglagoljskim bibiijskim pr u tiskanima, Prvotisku misala iz 1483. godine, Senjskom iz 1494. godine, Misalu Pavla Modrušanina iz 1526. godine i u Kožičićevu misalu iz 1531. godine. Prema tekstološkim osobinama bihlijskih perikopa misali se dijele u dvije matice, sjevernu, krčko-istarsku nastalu u 12. stoljeću i južnu, zadarsko-krbavsku iz prve polovice 14. stoljeća (Pantelić 1967:69-71). Razlika među maticama zasniva se na sve većem udaljavanju biblijskih čitanja južne skupine misala od grčkoga i staroslavenskoga predloška, odnosno postupnom približavanju Vulgatinim tekstovima. U južnoj skupini znatno je veći broj kroatizama, koji se javljaju i u sjevernoj. Razumljivo je da se kojiput odnosi među redakcijama teško mogu jasno odijeliti, a čini se i da neki od misala pripadaju objema redakcijama. ; Glagoljska Muka u misalima prezentirana je u više suvremenih izdanja. Faksimilno izdanje Hrvojeva misala, jednoga od najljepše iluminiranih glagoljskih misala, dopunjeno je izdanjem Hrvojeva misala u latiničkoj transliteraciji s tekstovima Vatikanskoga misala Borg. illir. 4, Novakova misala i Ročkoga misala u kritičkom aparatu (HM 1973). I rukopisni Newyorški misal izdan je faksimilno i u obliku kritičkog izdanja (NYM 1977; NYM 1994). Prvotisak glagoljskog Misala i Senjski misal prezentirani su kao faksmilni pretisci (PM 1971; SM 1994). Sve četiri Muke nalaze se i u cjelovitom kritičkom tekstu hrvatskoglagoljskoga evanđelistara (Vrana 1975). Izdana je i Muka po Mateju iz Vatikanskoga misala Borg. illir. 4 (Šimić 2000), i Muka po Mateju u Parčićevu misalu (Zaradija-Kiš i Žagar 2006). U najstarijim staroslavenskim evanđelistarima, Zografskom i Assemanijevu, za Kalvariju se upotrebljavaju tuđice grčkoga porijekla: Vo\yo04 ili Kranievo mesto. Ova je tradicija prisutna u starijoj, sjevernoj skupini hrvatskoglagoljskih misala, koju čine: Vatikanski misal Borg. illir. 4, Ročki misal, Prvi i Drugi Ljubljanski misal i Kopenhagenski miisal.* Na ove rukopisne predloške naslanjaju se i noviji tiskani misali, Parčićev iz 1893. godine i Vajsov iz 1927. godine. Kao primjere navest ću evanđeoska mjesta iz Vatikanskog misala Borg. illir. 4, u literaturi nazvan i ,najstariji hrvatskoglagoljski misal“ (Vajs 1948); Mt: I prišad'še na mesto naricaemoe Gol gota eže e(st&) skazaemoe Kalvarievo mesto. (drugi misali: Kranievo me6sto) Mk: I privčse i na mesto Gol'gota eže est' skazaemo Kranievo mesto. Lk: I priš'dše na m&sto naricaemo Kranievo raspeše ga. Iv: Izide na m&sto naricaemoe Kranievo evrčski naricaemoe Golgota g'd& propeše ga. U primjerima pak prevođenja Kalvarije u misalima južne skupine evidentno je prilagođavanje latinskim predlošci- ma, jer je Kranievo mesto (grč. Koaviov zomoc) u sva četiri pasionska teksta zamijenjeno s Kalvarie, Kalvarie mesto ili Kalvarievo mesto (Calvariae locus). Tako je u mnogim kodeksima: Misalu kneza Novaka, Novljanskom misalu, 3 U istraživanju koristim fotografije misala iz knjižnice Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, te izdanja: NYM 1994. i PM 1971.