"VESNA BADURINA-STIPČEVIĆ LEGENDA O SVETOM ANTUNU OPATU U HRVATSKOGLAGOLJSKOJ KNJIŽEVNOSTI dr. sc. Vesna BADURINA-STIPČEVIĆ viša znanstvena suradnica Staroslavenski institut, Zagreb UDK_235.3:003.349.1 Svetoga Antuna opata, osobito omiljenoga u Hrvatskom primorju i Itri, Branko Fučić spominjao je u mnogim radovima. U knjizi Terra incognita (Zagreb, 1997.) objavio je esej Sveti Anton od praščića, u kojemu je dao Antunov ikonografski opis i objasnio sveračke atribute, Legende o Antunu opatu nalaze se i u srednjovjekovnoj hrvatskoglagoljskoj književnosti. Hagiografska knji- ževna tradicija o Antunu opatu vrlo je stara i bogata, a započinje grčkom Antunovom logendom, koju je ubrzo nakon svečeve smrti (4. £.) napisao aleksandrijski biskup Atanazije. Taj je životopis preveden na latinski i orijentalne jezike te je postao glavnim hagiografskim izvorom za brojne srednjovjekovne verzije i obradbe. Na svečev blagdan, 17. siječnja, u mnogim krvarskoglagolj- skim brevijarima iz razdoblja od 14. stoljeća do 1561. godine nalazi se prijevod tzu. Legende iz Patrasa (Bibliotheca Hagiographica Latina. Novum supplementum, 610h), jedne od rijerkih zapadnih verzija Antunove legende. Ona je djelo anonimnoga autora iz 10, stoljeća, porvrđena je u više latinskih izvora i u prijevodima na zapadnoeuropske jezike. Sadrži ikonografski motiv priče o palestinskome kralju, koji je postao popularan u likovnim obradbama tek u 15. stoljeću. Lik Antuna opata nalazi se i u legendi o prvom pustinjaku Pavlu, koja je potvrđena u više hrvatskih srednjovjekovnih zekstova. Ključne riječi: sveti Antun opat, Legenda iz Parasa (Legenda de Patras), hrvatska srednjovjekovna književnost, glagoljski brevijari. Branko Fučić u mnogim je radovima spomi- njao svetoga Antuna opata, jednoga od prvih kršćanskih pustinjaka. U eseju Sveri Anton od praščića objavljenom u knjizi Terra imcognita slikovito ga je opisao: »Zimi, 17. siječnja, sla- vimo sv. Antuna. Ali to nije onaj mladoliki i obrijani sv. Antun Padovanski, kojega na slika- ma i kipovima prepoznajemo po ljiljanu i po djetetu Isusu koje, kao svoju oznaku, nosi na rukama. Ovaj je sv. Antun starac s velikom sije- dom bradom, s opatskim štapom i zvoncem u ruci, s plamenom na dlanu i s karakterističnim praščićem što se skutrio uz njegov lik. To je sv. Antun opat, isposnik, pustinjak iz IV. stoljeća, koji je živio u Egiptu, u špilji, u pustinji i koji se smatra ocem istočnoga monaštva. Svuda, a osobito u seoskim i stočarskim krajevima, bio je vrlo omiljeli svetac, jer su ga štovali kao zaštitni- ka stoke od kužnih bolesti. U našem Primorju, u Istri i na otocima, ljudi su ga zvali 'sveti Anton od praščića'.«! 1 Fučić 1997, 81. 467