i, također, Bibliju (»... et kanno Messali, Breviarij, et officij della nostra Donna,
et anco la Biblija.«).*
lako hrvatskoglagoljska Biblija kao zasebna cjelovita knjiga nije sačuvana,
sačuvani su hrvatskoglagoljski biblijski prijevodi. Oni su potvrđeni u glagoljskim
liturgijskim knjigama, brevijarima i misalima. Tridesetak brevijara i preko dvadej
set misala, rukopisnih i tiskanih, iz razdoblja od 13. do polovice 16. stoljeća, kao !
veći broj fragmenata, sadrže oko polovicu originalnoga biblijskoga teksta, na što
je još početkom prošloga stoljeća upozorio češki paleoslavist Josip Vajs." Tako
se glagoljski tekstovni biblijski korpus sastoji od 600 od ukupno 1320 biblijskih
glava. Polovica toga korpusa, 380 glava oslanja se na grčki, Sepruagintin prijevod,
dok ostala čitanja prate latinski, Vulgatin tekst. Biblijska čitanja u misalima i bre-
vijarima variraju po sadržaju i opsegu biblijskoga teksta. Brevijari sadrže znatno
više biblijskoga teksta nego misali, u brevijarima se čitaju starozavjetne knjige. 4
u misalima se nalaze tekstovi Evanđelja i Djela apostolskih.
Na mnoga pitanja oko glagoljske Biblije teško ćemo naći odgovor. Možda s€
glagoljska Biblija nije sačuvala upravo stoga što su mnogi biblijski spisi u znatno-
me opsegu činili sastavni dio reformiranih glagoljskih misala i brevijara.'' Isto
tako ne možemo biti sigurni da su biblijski prijevodi u liturgijskim knjigama bili
identični s tekstovima glagoljske Biblije. No, izvjesno je da znatan biblijski korPu$
sačuvan u glagoljskim knjigama pruža mogućnost rekonstrukcije glagoljskog4
biblijskog prijevoda. Tekstološka obrada starozavjetnih knjiga u brevijarima,
te evanđeoskih čitanja u misalima, usporedba s grčkim i latinskim izvornicima
biblijskih knjiga, te izrada kritičkih izdanja omogućuju u određenoj mjeri rekon“
strukciju hrvatskoglagoljske Biblije. .
'Takva istraživanja traju već više od stotinu godina i u tome su razdoblju
mnoge biblijske knjige proučene i kritički izdane."* Još je polovicom 19. stoljeća
P. . Šafačik u pregledu glagoljskih pisanih spomenika objavio mnoge tekstov€ iz
'% Giovanni Battista Palatino, Libro nel qual s'insegna a scrivere ogni sorte letter&
antica et moderna di qualunque Natione con le sue regole et misure et essempi (...) rivedito
nuovamente et corretto dal proprio autore con la giunta di quindici Tavole belissime. Cit-
prema Eduard Hercigonja, »Hrvatska glagoljica u zapadnoeuropskoj (francuskoj i talijan-
skoj) znanstvenoj literaturi i enciklopedistici od XVI. do XVIII. stoljeća«, Na temelji!4
hrvatske književne kulture, Zagreb 2004, str. 28-29.
1?_Josef Vajs, Nejstaršt brevid# chrvatsko-hlaholsk$ (Prvy brevid# Vrbnicky), V Praze
1910, str. CVII-CVIII. M
* »Činjenicu da su biblijski spisi, nerijetko cijele — ili gotovo cijele - knjige kao !
ostali tekstovi ćirilometodskoga liturgičkog repertorija, ulazili u sastav reformiranih P0
zakonu rimskog dvora plenamnih misala i brevijara objašnjava donekle to što se u hrvat"
skoglagoljskoj književnosti srednjega vijeka nije sačuvala Biblija iako je tijekom ranijih
faza razvoja sigurno bila dio knjiškog fonda hrvatskih glagoljaša.« Usp. E. Hercigonja.
Srednjovjekovna književnost, Povijest hrvatske književnosti 2, Zagreb 1975, str. 82-84.
1 Josip Tandarić, »Tekstološka istraživanja hrvatskoglagoljskih liturgijskih spome-
nika (Povijesni pregled)«, Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost, Rasprave i prinosi
Zagreb 1993. str. 21-26.
386