omišaljskoj Bibliji ima nekoliko podataka. U najstarijem hrvatskoglagoljskom misalu, Vatikanskom misalu Borg. illir.4,s početka 14. stoljeća, glagoljska bilješka 12 1475. spominje da su Omišljani po zapovijedi kneza Ivana poslali u Krk među ostalim i jednu Bibliju.* Ta se Biblija spominje među omišaljskim dragocjenosti- ma i u glagoljskoj bilješci iz 1480. godine u istom misalu.? A zabilježena je kao 1o inventara omišaljske župne crkve i u izvještaju biskupske vizitacije iz 1590. godine, i to detaljnim opisom: Biblia in carattere schiavo in carta bergamena 9 foglio, kao i u zapisnicima apostolske vizitacije iz 1579. i kasnije biskupske Vizitacije iz 1609. godine." Sa citiranom viješću o Bibliji u Omišlju Vj. Štefanić povezuje i Omišaljski fragment apostola iz 13./14. stoljeća koji svjedoči da je u najstarijem razdoblju hrvatskoglagoljske književnosti bilo i cjelovito sačuvanih biblijskih knjiga."' Sačuvani su podaci o glagoljskoj Bibliji u Belome na otoku Tesu iz godine 1480., a navodi se i 1624. godine u popisu inventara crkve (Una Biblia in schiavo in bergamina mal in color et mancante di molte carte).'? O postojanju glagoljske Biblije svjedoči i prepiska hrvatskih protestanata."' ni su pri prevođenju Svetoga pisma na hrvatski jezik tražili biblijski glagolj- ski prijevod koji bi im mogao poslužiti kao predložak. Čini se da su tragali za iblijom grofa Bernardina Frankopana, koja je vjerojatno nastala 1521. godine, ali nije pronađena.!' Stipan Konzul i Antun Dalmatin sa suradnicima, većinom glagoljašima iz Istre, pripremili su i objavili Novi testament u dva dijela, 1562. i 1563. godine u Urachu blizu Tiibingena, a namjeravali su kasnije tiskati i cjelovitu Bibliju."" [ako su prevoditelji slijedili Luterov i Erazmov tekst Biblije, značajna J€ tekstualna oslonjenost Novoga testamenta na prethodne hrvatske biblijske pri- Jevode potvrđene u latiničkim lekcionarima i glagoljskim liturgijskim knjigama. a glagoljsku Bibliju upućuje i komentar Giovannija Battiste Palatina, jednoga 9d najistaknutijih kaligrafa 16. stoljeća. U svom kaligrafskom priručniku iz 1545. godine zapisao je uz tablicu glagoljske azbuke da »gli Illirici Popoli & vero Schiavoni« imaju na narodnom jeziku pisane misale, brevijare, službe našoj Gospi š 2; v áekoa]av Štefanić, Glagoljski rukopisi otoka Krka, Djela JAZU 51, Zagreb 1960, - 21, 200. * Vj. Štefanić, ibidem. +3 _ Vi. Štefanić, »Knjige krčkih glagoljaša u XVI. stoljeću«, Prilozi za književnost, Jezik, istoriju i folklor, 15 (1935), str. 14-15.; Vj. Štefanić, »Determinante hrvatskog gla- golizma«, Slovo, 21 (1971), str. 27. "!_ Vj. Štefanić, o. c. (8), str. 196. ' Vj. Štefanić, »Josip Vajs, Najstariji hrvatskoglagoljski misal, Zagreb 1948, Djela JAZU, 38«, Slovo, | (1952), str. 52. ;. .. Alojz Jembrih, »Vergerijeva zauzetost oko slovenskoga i hrvatskoga prijevoda Biblije«, Acra Histriae, 8 (1999), str. 103-140. '* Tadej Vojnović, »Prevođenje cjelovite Biblije u Hrvata od Ćirila i Metoda do prve tiskane Biblije 1831. godine«, Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, 22 (2006), str. 143-150. ..,?__Novi Testament 1562/1563. Pretisak 2007; A. Jembrih, Pogovor uz pretisak gla- &oljičkoga Novoga Testamenta [1562.1563.), Zagreb 2007. 385