50 | ZBORNIK: JOSIP HAMM I NJEGOVO DJELO ki prijevod (Vulgatu). Vajs je naglasio iznimnu vrij goljskih liturgijskih knjiga za proučavanje staroslavenske Biblije i istaknuo da hrvatskoglagoljski biblijski odlomci koji put sadrže upravo najstariju redakciju slavenskoga prijevoda. U ediciji krčke Staroslavenske akademije Analecta Sa- crae Scriputarae ex antiquioribus codicibus glagoliticis Vajs je u razdoblju od 1903. do 1916. godine izdao više starozavjetnih knjiga: Joba, Propovjednika, Rutu, manje proroke i psaltir.' Ponovno istraživanje i objavljivanje glagoljskih biblijskih tekstova pota- knuto je u Staroslavenskom institutu u Zagrebu, osnovanom 1952. godine, kao prirodnom nasljedniku krčke akademije. Sam Josip Hamm, osnivač Instituta, uz mons. Svetozara Rittiga i Vjekoslava Štefanića, o tome piše: »Hrvatski gla- goljski brevijari imaju osobito značenje za našu kulturnu prošlost i za slavensku filologiju po tome, što su se u njima m. o. sačuvali i dragocjeni prijevodi staro- zavjetnih knjiga, Apokalipse, različnih homilija i dr. lekcija, koji su ili potpuniji, ili su sačuvali veću starinu od sličnih lekcija u ćir. kodeksima. Zato je bila oprav- dana odluka Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, da pristupi proučavanju i i davanju takvih tekstova i da tako nastavi onaj koristan rad, koji je prije pedeset godina bila započela Staroslavenska akademija krčka.«“ Hamm je u prvim brojevima Slova i Radova Staroslavenskog instituta, in- stitutskih časopisa koje je pokrenuo zajedno s Vjekoslavom Štefanićem, odmah skrenuo pažnju na najvažnija pitanja hrvatskoglagoljske tekstualne baštine, koja do tada nisu bila uočena ili istražena. Tako je kao uvod u proučavanje hrvatskoga glagolizma u Radovima 1 (1952) objavio studiju o problemu datiranja glagolj- skih tekstova od 11. do 15. stoljeća.' Naime, uz neposredno datirane brevijare koji sadrže oznaku u kojoj je zabilježeno kada je tekst pisan, postoji veliki broj kodeksa čiju dataciju možemo pobliže odrediti tek pomoću posrednih bilježaka ili zapisa, prema kalendaru (ako ga kodeks sadrži), analizom svetkovina, ana- lizom lunarnih i pashalnih tablica ili pomoću različitih paleografskih i jezičnih osobina. U članku iz Slova 2 Hamm je minuciozno istraživao međusobne odnose unutar glagoljskih tekstova, odnose između naših tekstova i grčkih i latinskih matica, upozorio na čitav niz rukopisnih varijanti, prepisivačkih, prevodilač- kih, pojedinačnih ili općih, jer je smatrao da su bez usporednoga proučavanja glagoljskih kodeksa »ostale nezapažene mnoge dragocjene odlike glagoljaškog književnog rada bez kojih se jedva može pravo ocijeniti filološko i lingvističko značenje nekih naših rukopisnih kodeksa od XI od XVI vijeka.«% Analizirao je tekstološke nijanse koje su glagoljaški pisci na svoju ruku napravili izostavlja- 5 Isti, Liber Iob, Veglae, 1903; Liber Ecclesiastes, Veglae 1905; Liber Ruth, Veglae, 190: Propheta loel, Veglac, 1908; Propheta Oseas, Veglae 1910; Propheta Habacuc, Veglac, 19 Propheta Sophonias-Haggaeus, Veglae, 1913; Zacharias-Malachias, Veglae, 1915; Psalterium palaeoslovenicum croaticoglagoliticum, Prag, 1916. “ Josip Hamm, Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima, Radovi Staroslavenskog instituta 3, Zagreb, 1958, 136. ? fsti, Datiranje glagoljskih rukopisa, Radovi Staroslavenskog instituta 1, Zagreb, 1952, 1-76. 9 fsti, Varijante u prijepisima hrvatskih glagoljaša, Slovo 2, Zagreb, 1953, 14.