V. Badurina-Stipčević: HAMMOVO ISTRAŽIVANJE I IZDAVANJE HRVATSKOGLAGOLJSKIH | s1 njem ili dodavanjem riječi, pogrešnim razvezivanjem kratica, brojeva i oblika, slobodnim mijenjanjem reda riječi, krivom interpretacijom ili povezivanjem sličnih sinoptičkih mjesta. Primjenjujući i na glagoljske tekstove suvremene tek- stološke metode istraživanja napomenuo je »da se za latinske i za grčke tekstove nekako lakše priznavalo, da su se mogli i individualno razvijati i individualno udaljivati od matica iz kojih su se prepisivali, a našim se piscima i prepisivačima to pravo, tako prirodno i po sebi razumljivo, instinktivno osporavalo, kada god bi se za neku varijantu našla paralela u bilo kojem ma kako udaljenom grčkom ili latinskom kodeksu«.? Raščlambom prve dvije glave Knjige o Jobu u nekoliko brevijara od 13. do 15. stoljeća Hamm je pokazao koliko je slobodan bio odnos glagoljaša prema tekstu koji su prevodili ili prepisivali.'? Filološko-kritički je obradio glagoljsku Pjesmu nad pjesmama i upozorio na njezine stilske vrednote. Objavio je glagoljski tekst transliteriran u latinicu iz Vatikanskoga brevijara Borgio Illirico 6 iz 14. stoljeća s ispravcima prema IV. Vrbničkom brevijaru.'! No, najbolje je Hamm pokazao kako bi trebalo izdavati glagoljske biblijske tekstove u temeljitoj studiji o starozavjetnoj heroini Juditi u hrvatskoglagoljskim brevijarima iz 1958. godine.!? U obzir je uzeo sve poznate i pristupačne glagoljske Juditine tekstove iz šesnaest rukopisnih i dva tiskana brevijara nastalih u razdoblju od kraja 13. do kraja 15. stoljeća. Usporedio je biblijska čitanja po duljini teksta i po tipu brevijara i pokušao odrediti njihove filijacijske odnose. Razvrstao je puna Juditina čitanja u dvije filijacijske grupe, jednu koju čine I. i II. Vrbnički brevijar iz 14. stoljeća, Brevijar Vida Omišlja- nina iz 1396. godine i II. Novljanski brevijar iz 1495. i drugu grupu, u brevijaru Vatikanskom Borgio Illirico 5 iz 14. stoljeća, Moskovskom iz 1442./1443. i I. Novljanskom iz 1459. Oko ovih punih čitanja grupiraju se kraća čitanja iz dru- gih brevijara. Sve Juditine tekstove objavio je kritički transliterirane u latii a kao osnovne tekstove izabrao je kodekse koji pripadaju istoj matici, ali su nastali u rasponu od nekoliko stoljeća. To su I. Vrbnički brevijar i Brevijar Vida Omišljanina, a kao nadopuna i II. Novljanski brevijar. Osobitu pažnju J. Hamm je poklonio Juditi u I, Novljanskom brevijaru. Tekstološkom analizom ustanovio je da je pisac Juraj samostalno i kreativno sastavio svoju verziju priče o Juditi iz dva različita izvora, stilizirao ju, a na nekim mjestima i jezično arhaizirao njezin tekst. Vrlo je dobro J. Hamm već onda slutio da će »detaljna ispitivanja preosta- lih tekstova u ovom brevijaru dat (će) zacijelo vrlo zanimljive rezultate«, jer su nedavna istraživanja potvrdila upravo jedinstvenost mnogih brevijarskih sadr- žaja: Knjiga o Joni, sačuvana je u potpunom obliku u I. Novljanskom brevijaru i još u samo dva brevijara,'? a jedinstvenoga su sadržaja i neobične duljine pasija * [sto, 15. 19J. Hamm, Varijante ... mav. dj " fsti, Starohrvatski prijevod »Pjesme nad pjesmama«, Slovo 6-8, Zagreb, 1957. 2 fsti, Judita ... mav: dj. 13 Zdenka Ribarova, Knjiga proroka Ione, Slovo 37, Zagreb, 1987, 123-159.