294 GRČKA I LATINSKA BAŠTINA - GRAECA & LATINA
Hrvati su počevši od druge polovice 9. stoljeća uz latinsko počeli upotrebljavati i glagoljsko
pismo i staroslavenski liturgijski jezik, koji su postali temeljem hrvatske glagoljske pismenosti kroz
dugi niz stoljeća i to na širokom prostoru od Istre, Kvarnera i Primorja do srednje Dalmacije preko
Like, Gacke, Krbave do Kupe i Pounja u unutrašnjosti (HERCIGONJA, 1994.).* U početku oslonjeno
na staroslavensko bogoslužje i naslijeđe, hrvatsko se glagoljaštvo od 13. stoljeća nadalje, odobrenjima
pape Inocencija IV za uporabu glagoljice i slavenskoga obrednog jezika 1248. i 1252. godine, sve više
vezuje uz obred i običaje zapadne Crkve. U reformirane liturgijske knjige 13. stoljeća uklopljeni su
redigirani staroslavenski tekstovi, kao i novoprevedeni liturgijski obrasci, Velik broj glagoljske
liturgijske, nabožne i svjetovne literature preveden je u 13., 14. i 15. stoljeću iz europskih izvora, iz
latinske, talijanske i češke književnosti.
Dok su u hrvatskim samostanskim knjižnicama i župnim arhivima sačuvane mnoge srednjovjekovne
latinske Biblije, hrvatskoglagoljska Biblija kao cjeloviti kodeks nije potvrđena (HERCIGONJA 1994.,
40, 165-166). Ipak, na postojanje hrvatskoglagoljske Biblije upućuju neki arhivski podaci (HERCIGONJA
1975.. 84; Nazor 1998, 1031). U najstarijem hrvatskoglagoljskom misalu, Vatikanskom 4, glagoljičke
bilješke iz 1475. i 1480. godine, spominju da se u Omišlju na Krku čuvala kao dragocjenost jedna
glagoljicom pisana Biblija na pergameni. Ista se Biblija spominje i kao dio inventara omišaljske župne
crkve u izvještaju biskupske vizitacije iz 1590. godine (Bibbia in carattere schiavo in carta
bergamena in foglio). Biblija se spominje 1480. godine i u Belom na Cresu, a zabilježena je i u
kasnijim vi ijama, iz 1579. i 1609. To je vjerojatno ista knjiga koju su naši reformatori tražili pri
pokušaju prevođenja cjelovitoga Svetoga pisma, a možda i našli na kvarnerskim otocima 1562.-63.
godine (HERCIGONJA 1975., 84),
No, iako ne posjedujemo sačuvanu hrvatskoglagoljsku Bibliju kao zasebnu cjelovitu knjigu,
posjedujemo hrvatskoglagoljski biblijski prijevod. On je potvrđen u drugim izvorima, u
hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama. bre i misalima. Možda hrvatskoglagoljska Biblija
nije sačuvana upravo stoga što su mnogi biblijski spisi u znatnome opsegu činili sastav reformiranih
misala i brevijara? Možda biblijski prijevodi u liturgijskim knjigama nisu bili istovjetnih ili sličnih
predložaka kao ta glagoljska Biblija? Na ta je pitanja teško sigurno odgovoriti. Ali tridesetak brevijara
i preko dvadeset misala iz razdoblja od 13. do polovice 16. stoljeća, kao i veći broj fragmenata, sadrže
oko polovicu originalnoga biblijskoga teksta. kako je još početkom prošloga stoljeća istražio J. Vajs
(VAJS 1910a, CVII-CVIII). Tekstovni korpus prikladan za istraživanje sastoji se od 600 biblijskih
glava, od kojih se preko polovica — 380 glava, oslanja na Sepruagintin prijevod, dok ostala čitanja
prate Vulgatin tekst. Tekstološka obrada perikopa starozavjetnih knjiga u brevijarima. a evanđeoskih
perikopa u misalima, usporedba s grčkim i latinskim izvornicima, te izrada kritičkih izdanja mogu
pridonijeti rekonstrukciji prvobitnoga hrvatskoglagoljskoga biblijskoga prijevoda. odnosno hrvatsko-
glagoljske Biblije,
Takva istraživanja imaju već svoju više nego stoljetnu povijest i mnoge su biblijske knjige već
proučene i kritički izdane. Prvi je polovicom 19. stoljeća zadarski svećenik I. Berčić započeo
sakupljanje hrvatskoglagoljskih biblijskih tekstova i objavio pet knjiga biblijskih odlomaka (BERČIĆ,
1846.-1871.). No, sustavno i temeljito izdavanje biblijskih tekstova koncipirao je češki slavist J. Vajs
početkom 20. stoljeća, nastojeći prema tekstu hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga rekonstruirati
staroslavenski biblijski prijevod. U ediciji Staroslavenske akademije u Krku Analecta Sacrae
Scripturae ex antiquioribus codicibus glagoliticis Vajs je izdao devet starozavjetnih knjiga: Joba.
Rutu, Propovjednika, tzv. manje proroke i potpuni tekst psaltira (VAJS 1903: 1905a: 1905b: 1908:
* O čirilometodskim počecima hrvatskoga glagoljaštva usp. PETROVIĆ, 1988., 49: »Hrvatska čirilometodska književna
kultura po glagoljskom pismu i po svojim tekstovima ima zajedničke korijene + moravskom ćirilometodskom kulturom, i u
svojem najstarijem sloju pokazuje pripadnost zapadnoj zajednici slavenskih književnosti kojoj su pripadale Morav
Panonija, Hrvatska i Češka, i koja se nekako održala sve do u V- stoljeća.«