THESAURUS ARCHIGYMNASII - ZBORNIK RADOVA U PRIGODI 400. GODIŠNJICE KLASIČNE GIMNAZIJE U ZAGREBU_ 295 1910b; 1912; 1913; 1915; 1916). U svojim je istraživanjima Vajs naglasio iznimnu vrijednost hrvatskoglagoljskih knjiga za tekstološko proučavanje staroslavenske Biblije i istaknuo da biblijski odlomci u hrvatskoglagoljskim kodeksima koji put čuvaju upravo najstariju redakciju slavenskoga prijevoda. Kasnije, nakon II. svjetskog rata J. Hamm je u Staroslavenskome institutu u Zagrebu ponovno potaknuo izdavanje biblijskih čitanja i kritički je objavio Pjesmu nad pjesmama i Knjigu o Juditi (AAMM, 1957., 195-235; 1958; 103-201). Uspoređujući Vajsov i Hammov pristup izdavanju glagoljskih tekstova J. Tandarić slikovito je primijetio: »Vajsa zanima korijen stabla (odnos prema grčkom izvorniku i srodnim ćirilskim tekstovima), Hamma zanima krošnja i grananje stabla: premda ne zanemaruje podrijetlo teksta, daleko ga više zanimaju međusobni odnosi glagoljskih tekstova i literarne vrijednosti pojedinih prijepisa. Dok su Vajsa zanimali stari, prvotni prijevodi s grčkoga, Hamm se zalaže za proučavanje kasnijih prijevoda s latinskoga. Iz takva pristupa prevedenome tekstu otvara se pogled na cjelokupni razvoj umjetničkoga jezika.« (TANDARIĆ, 1993., 24-25). Dok su stariji paleoslavisti u prvom redu proučavali pitanje udjela hrvatskoglagoljskih tekstova u slavenskim biblijskim arhetipovima, J. Hamm je prvi obratio pažnju mlađim hrvatskoglagoljskim biblijskim prijevodima sačinjenima prema Vulgati i naglasio je njihove književne osobine. U novije vrijeme obrađeno je i objavljeno više biblijskih spisa: Knjiga o Joni (RIBAROVA, 1987., 123-158), Knjiga Mudrosti (MILIČIĆ, 1995., 57-112), Knjiga o Jobu (ZARADIJA-KIŠ, 1997.), Makabejske knjige (BADURINA-STIPČEVIĆ, 1999.), te Mudre izreke (Čermak, 2001). Biblijski tekstovi misala kritički su izdani u izdanju Hrvojeva misala (GRABAR, NAZOR, PANTELIĆ, 1973.), ali su dostupni za istraživanje i u pretisku prvotiska Misala iz 1483. i u kritičkom izdanju Newvorškoga misala (BIRNBAUM-REHDER, 1977; 1994.). Cjeloviti pak tekst hrvatskoglagoljskoga evandelistara priredio je J. Vrana (VRANA, 1975.). Biblijski brevijarski tekstovi pristupačni su i u fototipskom izdanju #/. Novljanskoga brevijara (PANTELIĆ, NAZOR, 1977) i Prvoriska brevijara (BAKMAZ, NAZOR, TANDARIĆ, 1991.). Tako će se tek nakon obrade čitavoga korpusa dobiti cjelovita slika o hrvatskoglagoljskoj Bibliji, već se sada iz obavljenih istraživanja mogu donijeti određeni zaključci. Neke su hrvatskoglagoljske biblijske knjige prevedene u cijelosti, neke u znatnome opsegu, a neke u samo malim dijelovima. Od svih starozavjetnih i novozavjetnih spisa ipak nedostaju prijevodi Levirskoga zakonika, Brojeva, Ponovljenoga zakonika, povijesnih knjiga, kao što su Jošua, Suci, Ljetopisi, Ezrina i Nehemijina knjiga i prijevodi poslanica apostola Pavla, Efežanima, Filipljanima, Prva i Druga Solunjanima, Prva i Druga Timoteju, Titu i Filemonu (NAZOR, 1998., 1034). Hrvatskoglagoljski biblijski prijevod nije jedinstven, on potječe iz različitih vremenskih razdoblja i različitih tekstovnih izvora.* Po tekstološkim osobinama hrvatskoglagoljske biblijske lekcije dijelom se vežu uz ćirilometodski prijevod Biblije, a dijelom su to novi prijevodi sačinjeni prema mlađim latinskim liturgijskim obrascima. Tako Psaltir, Evanđelja i Apostol tekstološki potječu još iz ćirilometodskoga razdoblja i u osnovi im je grčki, Septuagintin predložak. No, staroslavenske evanđeoske perikope u hrvatskoglagoljskim misalima sustavno su redigirane i prilagođene latinskom tekstu Vulgate već vrlo rano. počevši od 12. stoljeća (REINHART. 1990., 45-52). Prema latinskome tekstu ispravljena su čitava tradirana ja ili samo početne i završne rečenice perikopa prilagođene Vulgati. Osim naslijeđenih biblijskih prijevoda postoje i oni nastali na hrvatskoglagoljskome tlu. Deuterokanonske biblijske knjige. kao što su Knjige o Makabejcima. Estera, Tobija, Judita, Knjiga Mudrosti i Propovjednik prevedene su tijekom stednjega vijeka po uzoru na latinsku Bibliju Vetus Latina i Jeronimovu Vulgatu. (Badurina-Stipčević, 1997). Hrvatska matica prijevoda Prve i Druge Knjige o Makabejcima bila je najbliža tzv. pariškoj * Usp. TANDARIĆ, 1993., 319-326. J. Tandarić je u mnogim radovima obrađivao hrvatskoglagoljsku biblijsku problematiku i svi su objavljeni u zborniku pod naslovom Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost. O hrvatskoglagoljskom biblijskom prijevodu usp. Sveto Piwno u hmutskoglagoljskim liturgijskim kodeksima. Vranino izdanje najstarijeg hrvatskoglagoljskoga evandelistara, Neke osobitosti hrvatskoglagoljskog prijevoda Evanđelja, Hrvatskoglagoljski Apostol između Istoka i Zapada i dr.