HRVATSKOGLAGOLJSKI ODLOMAK PSEUDO-MATEJEVA EVANĐELJA ostaje posramljen znanjem svoga učenika. B. Grabar, koja je najviše svojih radova posvetila hrvatskoglagoljskim apokrifima, istražila je da je ovaj fragment jedini predstavnik hrvatskoglagoljske tradicije, a »vrlo je važan kao karika koja sve sla- venske tekstove Tomina evanđelja spaja u jedan jedinstveni lanac«.'“ Tekstova Pro- toevandelja Jakovljeva nalazimo u više glagoljskih izvora. Čitav tekst Protoevandelja Jakovljeva, ali u parafraziranom obliku čita se u glagoljskom Oxfordskom zborniku Ms. Canon. lit. 414 iz 15. stoljeća. Doslovan prijevod dvaju odlomaka grčkoga Pro- toevandelja koji se dobro slažu s ćirilskim prijepisima nalazi se u hrvatskoglagolj- skim liturgijskim knjigama. Tako se na blagdan Bezgrešnoga začeća Marije Djevi- ce 8. XII. čitaju prve tri i početak četvrte glave apokrifnog evanđelja u rukopisnom brevijaru Metropolitane MR161 iz 1442. i tiskanim brevijarima, Baromićevu iz 1493. i Brozićevu iz 1561: »Lijep tekst ispunjen toplom osjećajnošću i bogatom metafori- kom priča o roditeljima Marijinim, Joakimu i Ani, o njihovoj tuzi što nemaju djeteta i želji za njim koju Ana iskazuje ganutljivom tužaljkom nad jadom svoje ne]?lodnosti. 'To je bez sumnje i književno najvredniji dio spisa strukturiran po re- toričkoj shemi s oslanjanjem na paralelizam i stilsku simetriju, homeoteleut, reto- ričko pitanje, ponavljanja s lirski intoniranim govorom poredaba.«'“ Nešto je kraći tekst ovoga istoga odlomka sačuvan u glagoljskom fragmentu Frag. glag. 81, dvolistu brevijara iz 15. st.," a znatno pomlađen tekst nalazi se u bilježnici Mate Puhova iz 19, stoljeća.'* Drugi odlomak Protoevandelja Jakovljeva koji govori o Isu- sovu rođenju nalazi se u lekcijama na Božić u Ljubljanskom brevijaru Ms 163 iz 15. st. i u Brevijaru Britanskoga muzeja iz 16. st." __ U dva glagoljska brevijara, Ljubljanskom Ms 161 s kraja 14. stoljeća i . Nov- ljanskom iz 1459., na navečerje sv. Ane čita se prijevod latinske parafraze koja kompilira latinski prijevod Protoevangelium Jacobi i apokrif De nativitate Mariae. Ovu je parafrazu J. A. de Aldama identificirao u latinskom brevijaru iz 15. stoljeća i objavio pod naslovom De conceptione Mariae.* Hrvatskoglagoljski tekst pripo- vijeda kako je začela sv. Ana, a započinje riječima: I zato va ištorii v dv&ju na deste kolenu Iz'(drai)(e)vu čtet se + k(a)ko Ekov' er(u)s(o)i(im)ski bisk(u)p' sv(č)dokuet' kako žitie Ekimovo best' i An'nino sprostno be. (Ljubljanski brevijar Ms 161). _,, Na blagdan Bezgrešnoga začeća Bogorodice u dva glagoljska spomenika, Pa- riškom zbomiku Slave 73 iz 1375. i Bribirskom brevijaru iz 1470., čitaju se lekcije iz Pseudo-Matejeva evandelja. Proslava blagdana Bezgrešnog začeća Marijina vrlo je s\am_: zabilježena je na Istoku već u 8. st., odakle je pod bizantskim utjecajem dospjela u južnu Italiju (Napulj). Posredstvom Normana ovaj je blagdan prenesen na sjever, u Irsku i Englesku, a odatle i u druge europske zemlje.*! Nakon dugo- =i 15 Grabar 1969: 213. 6 13 SIl. Hercigonja 19 Štefanić 1969: 134-13 Štefanić 1970: 234. Tekst iz Ljubljanskog brevijara Ms 163 objavljen je u Jagić: 1903 ; Štefanić i suradnici 1969: M44-145 i Radovich 1968 2 e z Aldama 1962: 63-74 Eisenhofer 1932: 38-39; Davies 1982: 253. "Tekst iz MR 161 izdan je u: Štefanić i suradnici 1969: 142-144. 45