Makabejske knjige izostavljene su iz prvotnoga staroslavenskoga prijevoda Biblije, a što izrijekom potvrđuje i 15. glava Metodijeva žitja, prema kojoj je Metodije za potrebe slavenskoga bogoslužja preveo cijelu Bibliju s grčkoga uz izuzetak Knjiga o Makabejci- ma. Međutim, u hrvatskoglagoljske liturgijske knjige uvrštena su čitanja iz Prve (1Mak) i Druge Knjige o Makabejcima (2Mak) slijedom zapadnoga, katoličkoga crkvenog kano- na. Dvadeset i dva hrvatskoglagoljska brevijara iz razdoblja od konca 13. do polovice 16. stoljeća sadrže lekcije iz obje Knjige o Makabejcima, a vrlo kratke lekcije iz samo Druge Knjige imaju i mnogi hrvatskoglagoljski misali. Poput nekih drugih hrvatskoglagoljskih biblijskih tekstova npr. poput Judite, Tobije, Estere, Knjige Mudrosti i Propovjednika i Makabejske su knjige prevedene s latinskih predložak: Prema mojim tekstološkim istraživanjima (Stipčević 1999) proizlazi da je latinski predložak i brevijarskih i misalskih lekcija Makabejskih knjiga bio blizak Vulgatinim ko- deksima koji se izvode iz "Pariške" Biblije 13. stoljeća. Ona je pak imala stare korijene u Alkuinovoj redakciji Vulgate nastaloj oko 800. godine i na taj je način prvi hrvatski prije- vod Makabejskih knjiga mogao nastati već u 12. stoljeću. Među brevijarskim tekstovima prepoznaju se dvije veće matice prijevoda, jedna pripada krčko-istarskoj, a druga zadar- sko-krbavskoj skupini kodeksa, a neki se tekstovi mogu svrstati i u "međumaticu" Ovom bih prigodom htjela izdvojiti osnovne značajke hrvatskoglagoljskoga prijevoda i njegov odnos prema latinskome predlošku. Kao ilustraciju izabrala sam tekst iz opsežnoga i istraživačima hrvatskoglagoljske problematike poznatoga Brevijara Vida Omišljanina iz 1396. godine.! Ovaj je brevijar zapravo temporal i ističe se opsegom, bo- gatstvom i arhaičnošću biblijskih tekstova. Glagoljski je tekst ukrašen lijepim gla- goljskim i latiničkim inicijalima u čijoj je \lummacu\ mu,w u\jccaj l.mnskugc\ pre tinski i utjecaj narodnoga jezika.* Kao bitnu osobinu hrvatskoglagoljskoga prijevoda Makabejskih knjiga istaknula bih veliku ovisnost našega teksta o latinskome. Na takvo doslovno, ad verbum prevođenje zapravo nailazimo kod većine staroslavenskih i hrvatskoglagoljskih biblijskih prijevoda- Naime, zbog toga što su slavenski prevoditelji tekst Biblije smatrali "svetim", tj. tekstom u kojega nije bilo poželjno samovoljno intervenirati, uočljiva je tekstološka ovisnost hrvatskoglagoljskih svetopisamskih tekstova o grčkim i latinskim predlošcima (Tandarić 1993:308). Doslovnost u prevođenju stoga ne bi trebala podrazumijevati slabu kvalite! prijevoda, koja sigurno varira u pojedinačnim primjerima. Dobrim izborom riječi, boga- tim leksikom i nijansama u prevođenju prevoditelj našega teksta stvorio je točan i kvali- tetan prijevod, koji pak pažljivo slijedi latinski red riječi. Kao primjere doslovnoga pre“ vođenja navedimo: * Jedan od najopsežnijih hrvatskoglagoljskih brevijara u kožu je uvezani kodeks od 468 listov? pergamena, težak oko 10 kg. Pisar Vid Omišljanin započeo ga je pisati 11. ožujka 1396. g. za crkYY u Roču u Istri. Dimenzije listova brevijara su 26,7x35,5 em. Čitanja iz Knjiga o Makabejcim4+ 1Mak I, 1-5, 68 i 2Mak 1,1-5, 27 nalaze s u zadnjem dijelu Vidova brevijara, koji je pisala ne? druga, mlađa ruka. Rukopis je pohranjen u Austrijskoj nacionalnoj biblioteci pod signaturom C4 slav. 3. Usp. Birkfellner 1975: 57-61; Brevijar Vida Omišljanina 1997. * Fučić 1996: 8-9. * Mihaljević 1997. 180