Makabejske knjige izostavljene su iz prvotnoga staroslavenskoga prijevoda Biblije, a
što izrijekom potvrđuje i 15. glava Metodijeva žitja, prema kojoj je Metodije za potrebe
slavenskoga bogoslužja preveo cijelu Bibliju s grčkoga uz izuzetak Knjiga o Makabejci-
ma. Međutim, u hrvatskoglagoljske liturgijske knjige uvrštena su čitanja iz Prve (1Mak) i
Druge Knjige o Makabejcima (2Mak) slijedom zapadnoga, katoličkoga crkvenog kano-
na. Dvadeset i dva hrvatskoglagoljska brevijara iz razdoblja od konca 13. do polovice 16.
stoljeća sadrže lekcije iz obje Knjige o Makabejcima, a vrlo kratke lekcije iz samo Druge
Knjige imaju i mnogi hrvatskoglagoljski misali. Poput nekih drugih hrvatskoglagoljskih
biblijskih tekstova npr. poput Judite, Tobije, Estere, Knjige Mudrosti i Propovjednika i
Makabejske su knjige prevedene s latinskih predložak:

Prema mojim tekstološkim istraživanjima (Stipčević 1999) proizlazi da je latinski
predložak i brevijarskih i misalskih lekcija Makabejskih knjiga bio blizak Vulgatinim ko-
deksima koji se izvode iz "Pariške" Biblije 13. stoljeća. Ona je pak imala stare korijene u
Alkuinovoj redakciji Vulgate nastaloj oko 800. godine i na taj je način prvi hrvatski prije-
vod Makabejskih knjiga mogao nastati već u 12. stoljeću. Među brevijarskim tekstovima
prepoznaju se dvije veće matice prijevoda, jedna pripada krčko-istarskoj, a druga zadar-
sko-krbavskoj skupini kodeksa, a neki se tekstovi mogu svrstati i u "međumaticu"

 

 

  

 

Ovom bih prigodom htjela izdvojiti osnovne značajke hrvatskoglagoljskoga prijevoda
i njegov odnos prema latinskome predlošku. Kao ilustraciju izabrala sam tekst iz
opsežnoga i istraživačima hrvatskoglagoljske problematike poznatoga Brevijara Vida
Omišljanina iz 1396. godine.! Ovaj je brevijar zapravo temporal i ističe se opsegom, bo-
gatstvom i arhaičnošću biblijskih tekstova. Glagoljski je tekst ukrašen lijepim gla-
goljskim i latiničkim inicijalima u čijoj je \lummacu\ mu,w u\jccaj l.mnskugc\ pre

 

tinski i utjecaj narodnoga jezika.*

Kao bitnu osobinu hrvatskoglagoljskoga prijevoda Makabejskih knjiga istaknula bih
veliku ovisnost našega teksta o latinskome. Na takvo doslovno, ad verbum prevođenje
zapravo nailazimo kod većine staroslavenskih i hrvatskoglagoljskih biblijskih prijevoda-
Naime, zbog toga što su slavenski prevoditelji tekst Biblije smatrali "svetim", tj. tekstom
u kojega nije bilo poželjno samovoljno intervenirati, uočljiva je tekstološka ovisnost
hrvatskoglagoljskih svetopisamskih tekstova o grčkim i latinskim predlošcima (Tandarić
1993:308). Doslovnost u prevođenju stoga ne bi trebala podrazumijevati slabu kvalite!
prijevoda, koja sigurno varira u pojedinačnim primjerima. Dobrim izborom riječi, boga-
tim leksikom i nijansama u prevođenju prevoditelj našega teksta stvorio je točan i kvali-
tetan prijevod, koji pak pažljivo slijedi latinski red riječi. Kao primjere doslovnoga pre“
vođenja navedimo:

 
     

* Jedan od najopsežnijih hrvatskoglagoljskih brevijara u kožu je uvezani kodeks od 468 listov?
pergamena, težak oko 10 kg. Pisar Vid Omišljanin započeo ga je pisati 11. ožujka 1396. g. za crkYY
u Roču u Istri. Dimenzije listova brevijara su 26,7x35,5 em. Čitanja iz Knjiga o Makabejcim4+
1Mak I, 1-5, 68 i 2Mak 1,1-5, 27 nalaze s u zadnjem dijelu Vidova brevijara, koji je pisala ne?
druga, mlađa ruka. Rukopis je pohranjen u Austrijskoj nacionalnoj biblioteci pod signaturom C4
slav. 3. Usp. Birkfellner 1975: 57-61; Brevijar Vida Omišljanina 1997.

* Fučić 1996: 8-9.
* Mihaljević 1997.

180