362 Vesna Badurina-Stipčević: U leksiku teksta osobito su zanimljive riječi koje nisu potvrđene u drugim hrvatskoglagoljskim tekstovima koji su ekscerpirani za izradu Rječnika crkvenoslaven- skoga jezika hrvatske redakcije.!“) Ti su pak leksemi ovdje potvrđeni ranije nego u Akademijinu rječniku.'“) Tako_ npr. riječ svinina f (svinjetina, svinjsko meso), koja prevodi lat. caro porcina, u rječničkoj građi ima potvrdu samo u pasiji Makabejaca. U Akademijinu pak rječniku navedeni su kao najstariji primjeri iz Mikaljina i Vitezovićeva rječnika. 1 riječ psura £. (tava) s oblicima prsura, prosura je hapax lego- mena u rječničkoj građi. Prevodi lat. sartago, a prema P. Skoku prosura je zapravo dalmato-romanski leksički ostatak od kllat. frixoria od frigere“ i još danas se upotre- bljava na mnogim dalmatinskim otocima i mjestima uz obalu.'?' Akademijin rječnik za psura i prsura ima kasnije potvrde. Potrebno je istaknuti < hrvatskoglagoljski prijevod i nekih rijetkih latinskih riječi. Riječ taurea f, označava “bič od bikove kože, spravu za mučenje' i nalazi se, osim u ovoj pasiji, samo u djelima kasnijih latinskih pisaca (Juvenala, Tertuli- jana).'*) U našem je tekstu prevedena rječju fu&ne u primjeru: tučnimi muč(e)nih'. Ovaj je primjer jedinstven, jer u drugim hrvatskoglagoljskim tekstovima tu&n»! znači 'debeo, uhranjen'.') Ni Akademijin rječnik niti Slovnik jazyka starosloven- skeho*) ne bilježe primjer slična značenja. lat. leksem protestatio £. u značenju “izja- va, uvjerenje' pripada postklasičnom latinskom jeziku, a u Vulgati je potvrđen samo na ovome mjestu u Drugoj Makabejskoj knjizi.?! Prevoditelj hrvatskogla- goljske pasije ga točno prevodi imenicom vzvećenie (=navješćenje, vijest, obavijest, izjava) Postoje i neki neobično prevedeni primjeri: lat. inifinitiv_praevaricari (izdati) samo je u našem primjeru: dadinu b(o)žiju zakona poguiti preveden glagolom pogu- biti, dok inače znači prstupiti, ispasti i dr.; lat. pridjev inutilis (beskoristan) za koje u hrvatskoglagoljskoj građi stoje nepolozene, nepotrčbone, neprudene i dr., ovdje je preveden uničiženo; lat. consolari (utješiti), koje se vrlo rijeko upotrebljeva u ovak- vom pasivnom obliku,*) prevedeno je glagolima vzveseliti se i vzvččati se u primjeri- ma: Dominus Deus ... consolabitur in nobis — g(ospod) b(og)s ... v'zveselit se o nase; in servis suis consolabitur — v' ralćh' svoihs vzvećaet se, Treba istaknuti i neke druge lekseme, koji se rijetko susreću u hrvatskogla- goljskim tekstovima. Pridjev ćrosteno, koji u našem tekstu stoji za lat. iratus, rijetko 15/ Usp. Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije — Lexicon linguae slavonicae redac- tionis croaticae, sv. 1, a-vrdu, Staroslavenski institut, Zagreb 2000, 16/ Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. 1-23, Jugoslavenska akademija znanosti i umje« tnosti, Zagreb 1880/1882-1976. 17/ Skok, P., Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knj. 3, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973, s. 58. 18/ Blaise, A., Dictionnaire latin-francais des auteurs chretiens, Editions Brepols, Turnhout 1954, s. 809. 19/ Postoji i tučene? (kišni, od tuče). 20/ Slovnik jazika staroslovčnskeho — Lexicon linguae palaeoslovenicae, Československa akademie včd, Praha 1938-1997. 21/ Usp. Lewis, C. T. — Short, C., A Latin Dictionanj, Clarendon Press, Oxford 1969, s. 1478. 22/ Usp. vzvčćenie, Rječnik crkvenoslavenskoga jezika. .. op. dit., s. 353-334. 23/ Libri dei Maccabei, op. a., s. 215.