1 stvoreno e(sti.) egda usliša s(love)sa sić ljudiu, vdova &že b(č)še dešći Merarova s(i)na Idokševa s(i)na Osipa s(i)na Ozie s(i)na Elai s(i)na Emno- ri si)na Edeoni. s(i)na Rapoimi, s(i)na Akitob, s(i)na Mel"hie s(i)na Enami. s(i)na Natanie s(i)na Salatila s(ina Semiona s(i)na Ruvimova. I m(u)ži ee bć Manasić iže um'rč vw d'ni žetvi &č'men'ne, nastočše ubo nad vežućimi rukoveti na poli i pride vari, mi gl(a)vu ego i umrč v" Vitele grad svoemi. i pogrebeni. bfi)si tu sw o(t)ci svoimi. B(&)še že Judiu, ostavši ego vdo- va juže I(&)la tri i m(&)s(e)ci ,&.(=6) i v" višnihu -domu svoego stvori s(e)bć skrovnu ložnicu v ne- iže sw otrokovicami svoimi zatvorena prebivaše i imejući o črčslehi svoihu vlaseninu počaše vse "ni života svoego krome sobiti i prazdn(i)ki do- mu Iz(drai)(e)va. B(&)še že krasna zrakomi, zelo, ciže m(u)ži. ee ostavili. biše bogatastva mnoga i obiteli, mnogu i stežanie skoleti. volovi, i črčdi, ovaci, pl'na. I b(€)še si v' vsčhr slovuća čk(o) bočše se g(ospod)a zelo i ne b(&)še iže bi gl(agol)ali, o nci s(lovo) zlo. Br N2 2294-230a; gl. 8,1-8. Tugda vspč pćs(am,) siju Judiu g(lago)lju Načnčte g(ospodo)vć v' tumpanćhi. poite g(ospo- do)vć v kum"balčhn, prepoite emu ps(al)mt. novi, raduite se i prizovite ime ego. G(ospod)i skrušae brani g(ospod)i e(st) ime emu, iže postavi stani posredć ljudi suvoihi, da izb(a)v(i)I' bi e iz ruki Pride Asuri ot gori. ot sčvčra množ(a)stvo Vragovi, n(a \ množ(a)stve krčposti svoec, cg održa potoki i koni ihii pokriše udolić. R(c)če že se vshodećii v predeli moe i junoši moe ubiti oružicni,, otročeta moč dati v rashićenic i d(&)vi v plčni.. G(ospod)i. že vs(e)mogući uvrčdi i i pre- da i v rucć ženi i posrami i. Ne ubo pade krčp'ki ihn. ot junošt, niže s(i)nove Titanovi poraziše i, že visoki is'polini pred'staviše se emu, na lju- diu, dešci Merarova, v krasotć lica svocgo razori svleče ubo se rizi vdovstva i ob'leče se rizoju veselić v radosti s(i)novii Iz(drai)(o)vihi.. Poma- za lice svoe mastiju, sveza vlasi svoe i krunu na prehinenie ego. San'dali ee vshilista oči ego, kra- sota ee plenenu stvori d(u)šu ego. Usčknu šiju €go mečemn strahovaše se Persidi tvrdostanić ego i midi smčrenić ego. Tiigda vzvićše oplčenić Asurovi,, egda čviše se smčreni moi suhnuće v žei. S(i)nove otrokovici, probodoše e, čko otroči ta bežeće ubiše e, pogibnuše v brani ot lica b(og)a mocgo. Pes(ani) poemi g(ospodo)vć pes(amu) b(og)u n(a)š(e)mu. Adonai g(ospod)i b(ož)e veseli esi ti i presvet" v silć tvoci, egože niklože možet' pobčditi, te)bć da rabolacu. članak . Hamma, Marulić i "Judita“ (Slovo 11-12, Zagreb . str. 148-166.) u kojemu autor na temelju nekih Ieksičkih oso- bina Maruličeve Judite potvrđuje da je M. Marulić poznavao hrvat- SKoglagoljsku tradiciju i onobito Judine u erkvenoslavenskom prije- Yodu hrvatske redakcije. Hammova istraživanja, naznačena u ovoj ali i u drugim studijama, poticajna su za daljnja i prodobljenija pro- čtvanju odnosa hrvatskh glaoljaškihtekotova iltiničke brvaske liževnost 211 vs(a)ka tvari, tvoć, &k(0) r(e)če i sizdana su(ti), posla d(u)hw tvoi i stvorena sut i n(&)st iže prot(i)vu staneti. gl(a)su tvoemu. Gori ot osnovi podvignut se s vodami, kamenie čko voski. rasta- et se pred' licemi, tvoimi, iže ubo boet se (e)be velici ubo budut' prad' toju v" vsehi. Gore lju- demi, vstajućimi. narodi moi. G(ospod)i. ubo vs(e)mogući mastit' se v nihu, v d(b)ni. suda po- setit' e. Dasti. ubo ogan" i črvi vmesta ihi. da ražegut se i čujuti v v(&)kn v(&)ka. Br N2 234a- 234b; gl. 16,1-17. Estera Sličnoga je sadržaja kao Judita i pripovijetka o Esteri, Židovki koja hrabrošću i domoljubljem spašava izraclski narod, koji je trpio perzijsku vladavinu (538- 333). Autor, nepoznati Židov, Knjigu o Esteri napisao je na hebrejskom jeziku, a danas su sačuvane dvije ver- zije Estere, kraći, hebrejski tekst i duži, grčki (Septua- gintin). Sv. Jeronim za svoj latinski prijevod poslužio se kraćim, hebrejskim tekstom koji je dopunio dijelovi- ma iz Septuaginte. Osim manjih odlomaka (10,4-16,24) koji se smatraju deuterokanonskima, Knjiga o Esteri ubraja se u protokanonske starozavjetne tekstove. Hrvatskoglagoljski tekstovi, koje donosimo. opisuju Izšad'šim' že wgda vr(&)m(e)nemi po redu na- stočše d(1)ni. v'neiže Estori, h'ći Aila brata Mar- dočeeva juže s(e)be pos(i)nili b(č)še v h'ćeri vniti imala bi k' c(čsa)ru. Eže ne iska žen's'kago dvi. si činna &že hotč ci em"nuhi. straži ci ki určšeniju dasu.. B(&še bo obrazita vel'mi i neve- rovat(e)lnoju Ičpotoju. V's(i)h že očesi h(va)lovi- ta i ljubit(e)lna viždaše se. Povedena bč tažde k ložnici e(&sa)ra Asvera v" m(č)s(e)ei. i. (=10) ti iže zovet se Tebetli, v sed'moe (€)lo c(čsa)rstvić ego i vzljubi ju c(6sa)r veće neže vse žene. Imčše že m(i)(o)su. i m(i)(o)sr'die pred" nimi. pače vs(&)hy, žemi. I položi krunu c(esa)rstvić ni gl(a)vu ce, stvori že ju c(čsa)rstvov(a)ti vmesto Vasti. 1 p(o)v(e)l€ braki, prigotoviti preveličani vs(€mi. rab(a)mi, i vladikami, i dari podasti, premo velič(u)stviju vladič(u)skomu. Br N2 2364-236b; gl. 2,15-18. Snideše ((a)kožde e(čsa)r, i Amamida pila bista s e(čsa)riceju. R(eXče Že ci c(čsa)ri, ošće drugi d(w)m. poneže vinomii steplil' se b(&)še: Koe e(stu.) prošenie tvoe Estort da dast se ((e)b€ i člo hočeši biti (e)bč. Ošče raspolovnuju česti. c(čsa)rsiltvić moego prosila budeši, isprosi- ši. K nemu že ona otveća: Ašće obretohii m(i)(o)stu vi očiju tvoeju, o c(&sa)ru, i ašće t(e)bč ugod"no e(sl.), darui mi d(u)šu za njuže m(o)lju i pl'k» moi za negože m(o)lju se. Predani bo es(t)mi, ja i pl'ki, moi da strem' se i zakolem" se i pogibnemi,, tre da bi bilo da vrabi i vrabine prodali bismo se, bilo bi že upelivo zlo i ečeći bismo se, bilo bi že trpelivo zlo i ečeći ml'čala bihi.. N(i)ne že vraždeniki. n(a)ši. e(st). egože