predstavnik plenarnog brevijara Rimske kurije s dugač-
kim oficijima i opširnim Ickcijama, pa je u njemu s
čuvano nekoliko opsežnijih biblijskih tekstova. (4)
Tobija
Knjiga o Tobiji napisana je u 4. ili 3. st. pr. Kr. na
hebrejskom ili kaldejskom jeziku, a danas je sačuvana
samo u grčkom, Septuagininom i latinskom, Vulgati-
'nom prijevodu. Sv. Jeronim, pripremajući Vulgatu, cje-
loviti latinski prijevod Biblije, samo je Knjige o Tobiji
i Juditi preveo s kaldejskih predložaka, dok je većinu
drugih biblijskih knjiga prevco s hebrejskoga jezika,
neke s grčkoga, a neke je pak preuzeo iz starijega la-
tinskog prijevoda Svetog pisma (tzv. Itala ili Vetus La-
tina). (5) Katolički starozavjetni kanon Knjigu o Tobiji,
Juditi, Knjigu mudrosti, Crkvenicu, Baruh, Prvu i Dru-
gu knjigu Makabejaca, neke dijelove Estere i Danijela
drži deuterokanonskima, tj. knjigama koje nisu napisa-
ne po nadahnuću Duha Svetoga, za razliku od svih
ostalih, protokanonskih knjiga koje bi trebale imati bo-
žansko podrijetlo. U hrvatskoglagoljskim brevijarima,
kao i u latinskima, lekcije iz Tobije, Judite i Estere bile
su namijenjene liturgijskim čitanjima u rujnu.
Knjiga o Tobiji priča je o slijepom starcu Tobitu,
njegovu sinu Tobiji i snahi Sari. Kad ih je snašla nevo-
lja. Bog šalje arkanđela Rafaela da bogobojaznim i mi-
losrdnim nesretnicima pruži utjehu i radost. Sljedeći
odlomci prikazuju poznati prizor kako je otac Tobit,
vjeran_ židovskom kultu, kriomice pokapao ubijene
Židove. kako je oslijepio od ptičjeg izmeta koji mu je
pao u oči i kako mu je sin Tobija vratio vid trljajući
oslijepljene oči ribljom žući. (6)
Tobić že sw s(i)nomu svoimn. i su ženoju izbgi
nagi. skri se čko mnozi ljublahu ego. Po d'ni že
k. (= 40) i petihu. ubiše c(&sar)ra s(i)nove ego.
Tobić že vzvrati se v domi. svoi i vse stežanic
ego vavratiše emu. Potom že egda b(i)si d(1)ni
prazdnika g(ospodi)na stvoreni. b(i)si obedi. do-
bari, v domu Tobiine veli. 1 r(e)če Tobič k s(i)nu
svoemu: Idi i prizovi ete)rie ot kolene
n(a)š(e)go, boećei se b(og)a, da prazdnujuti, s na-
* Rukopisni /I. Novljanski brevijar (dalje u tekstu 8r Nz) veliki
je kodeks od 500 pergameninih listova veličine 36x26 em, pisan
zlagoljskim ustavomi. Prema zapisu koji je ostavio u brevijaru, pisao
ga je pop Marinac iz Orobnika u Lici a pavlinski samostan sv.
Marije u Ospu (blizu Novog Vinodolskog), koji je između 1453. i
1463. godine osnovao Martin Frankopan. Ali po paleografskoj ana-
lizi vidljive su ruke pet različitih pisara koji su se izmjenjivali u
prepisivanju. Ovaj je brevijar predstavnik plenarnog brevijara Rim-
ske kurije s opšimim i dugim oficijima. Usp. 1 Novljanski brevijar.
Hrvatskoglagoljski rukopis iz godine 1495. Župni ured Novi Vino-
dolski. Fototipsko izdanje. M. Pantelić, Uvod; A. Nazor, Bibliogra-
fija, Zagreb-Gra7 1977, str. 9-38
F. Cavallera, Girolamo, santo, Enciclopedia catolica, sv. V,
Roma 1951, coll. 651-662.; J. Bratulić, Sveti Jeronim Dalmatinac, u
Sveti Jeronim, Izabrane poslanice, Književni krug, Split 1990. sr
IX-XLVI
* U latiničkoj transliteraciji glagoljskih tekstova korištena su
načela koju provodi Staroslavenski zavod u svojim izdanjima.
Kraćene riječi riješene su u okruglim zagradama. Interpunkcija i ve-
lika slova u početku rečenice ostavljena su kao u glagoljskim teksto-
vima, u/ male intervencije u slučaju nejasnoće teksta. Vlastita ime.
na, koja u izvorniku nisu posebno označena, pisana su velikim slo-
210
mi veseleće se. Egda že ide v'zves'ti emu v'zvr:
tiv se et(e)ra ot s(i)novi Iz(drai)((o)vi. obret
ležeća na tržići. Tobić že abic izašadi, ot vleženić
svocgo, ostav'li, obedi. postani. pride nad' ((&)lo
vzam'že ponese i v domii svoi da egda zaide'
sln'ce skr'veno pogrebet'e. Egda že sk"ri ((6)lo
ču, hlebi, s plačemi. i s trepetomi. pomenuvi
s(lovo) g(ospod)i. r(e)če — Amosomt,
pr(o)r(o)komi.. D(ini prazd"nici v(a)šihi, obratet
se v tuženie i v plači. Egda že sln'ce zaide ide i
pogrebe e t(6)lo ego. Karahu že ego vsi isk'mi
ego g(lago)ljuće juže se e veći vinoju ubiti pov
lenu esi i egda ub&ža sem'rti pov(e)leno e(sti) k
tomu li pogrebaeši mrt'vie. Na Tobić pače boe sć
b(og)a ne želi c(čsar)ra v'shićevaše ((č)lesa ub'€-
nihn i skrivaše v' domu svocmii i v polu noći
pogrebaše €. Priključi se da edim. d(u)ni. trudan
ou, pogreba, prišadi, v d(w)nw edini v d(o)i
svoi, vrže se blizi stčni i us'nu i s" gnezda lasto-
vića speću emu tepali, prohodi. vi, oči ego vpade
i b(i)si sl&pu. Br N2 220b-220d; gl. 2,1-11.
R(e)če že Rapaili. k Tobii: Vnegda vnideši v domt
tvoi, abie pom(o)li se g(ospod)u b(og)u tvoemu i
hv(a)lu vzdavii emu pristupi kt. o(tw)cu tvoemu i oblo-
bizav' i abie pomaži n» oči ego i ot žI'či sie rib'e juže
nosiši s soboju. Vii ubo čk(o) otvrzeta se oči ego i
uzrith o(tuJcii tvoi s(v&)u, n(e)ba pred" licemi. tvoimn.
'Tigda prčd'teče pis iže hodili. b(e)še 8 nimi na puti i
&k(o) osali. krot'ko svoimi. očasomi. veselaše se. 1 vsta-
vi slčpi o(u)en, početi, potiče se nogama svoima teći i
davi, ruku ot ruku et(e)ru, prčd'teče prot(i)vu s(i)nu
svoemu. I priemi, oblobizaše i si ženoju svoeju. I na-
česta oba plakati ot veselić. Eg'da že pom(o)lista st
b(og)u i h(va)lu vzdavša sedoše. Tugda vzami. Tobić
od žI'či rib'e, pomaza oči o(u)cu svoemu i potrpčvše
&k(0) poli. godini, načet bćl'mo ot očiju ego čko me-
zdra čina ishoditi. Juže emi. Tobić isteg'nu ot očiju
ego, abie že vidi. prie i sl(a)vlaše b(og)a ta ubo i žena
ego i vsi iže značhu i. Br N2 224c; gl. 11, 1-13.
Judita
Knjiga o Juditi, židovskoj udovici koja je lukav-
stvom pogubila asirskoga vojskovođu Holoferna i oslo-
bodila domovinu, pripada biblijskim temama što su
snažno i postojano nadahnjivale književnost i umjet-
nost sve do naših dana. Prvotno napisana na hebrcj-
skom ili kaldejskom jeziku, u Palestini potkraj II. li u
početku . st. pr. Kr., Knjiga o Juditi danas je sačuvana
u dva različita prijevoda, u Septuaginti i u Vulgati. Je-
ronimov prijevod, koji je bio osnova i hrvatskoglagolj-
skim tekstovima o Juditi, načinjen je prema izgubljeno-
mu kaldejskom tekstu. Iz fštorije wdove ljuditi iz II
"Novljanskog brevijaru izdvajamo Juditin opis i njezin
hvalospjev: (7)
? Kritičko izdanje hrvatskoglagoljskih tekstova Knjige o Judili iz
šesnacst rukopisnih i dva tiskana brevijara pripremio je J. Hamm.
Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima, Rađovi Staroslavenskog
zavoda 3, Zagreb 1958, sir. 103-201, a radne studije o Tobiji i Evteri
u hrvatskoglagoljskim brevijarima (što su ih priredile A. Nazor i M.
Pantelić) nalaze se u rukopisu u Staroslavenskom zavodu. Vrlo je