V. BADURINA-STIPČEVIĆ, Jagićeva izdanja hrvatskih SLOVO 61 (2011) Kijevskih listića, Zografskog i Marijinskog evanđelja,' staromakedonskoga Dobromirova evanđelja, izdanja staroruskih i starosrpskih spisa. Značajan je i nezaobilazan trag ostavio Jagić kao kritički tekstolog i u izdavanju sta- rih hrvatskih književnih spomenika. Bio je jedan od pokretača Akademijine edicije Stari pisci hrvatski (prva knjiga objavljena je 1869.), u kojoj je sam ili kao koautor priredio djela Marka Marulića, Mavra Vetranovića, Šiška Menčetića, Džore Držića i drugih. Ovom prigodom osvmula bih se na Jagićevo kritičko izdavanje tekstova hrvatske srednjovjekovne književnosti. Jagić je tekstološku kritiku i dobro poznavanje izvora smatrao bitnim dijelom filološkoistraživačke djelatnosti. Bio je svjestan da je »naša i naj- starija književnost mnogo bogatija, samo što liči neodkrivenu skrovištu i neizkopanu bogatstvu«“, te se trudio pronaći nove, neidentificirane književ- ne tekstove. Pažnju su mu privlačili književni primjeri, najzanimljiviji po starini, tradiciji, temi, žanrovskoj pripadnosti. Kritici teksta Jagić se posve- tio već u početku znanstvenoga rada. Stekavši izvrsnu filološku i slavistič- ku naobrazbu na bečkom studiju »donio je u Zagreb o filološkoj strogosti temeljne pojmove«“, te je uspio postaviti čvrste temelje za kritičko čitanje starijih hrvatskih tekstova.“ Za potrebe učenja hrvatskoga jezika u gimnazijama sastavio je udžbenik Primčri starohčrvatskoga jezika (I. dio 1864. i II. dio 1866.), u kojemu je objavio antologiju glagoljskih i ćiriličnih tekstova iz kanonskih staroslaven- skih i hrvatskoglagoljskih spomenika. U predgovoru drugoga dijela udžbe- nika napominje: »Imajući ponajprije pred očima potrebe učeničke, niesam ipak smetnuo s uma niti obćenite koristi, već sam želio, da sastavim knjigu, koja će na vidčlo iznčti bar nekoliko velevažnih, ali još posve nepoznatih starohčrvatskih spomenikah.« Izdao je u glagoljskoj i ćiriličnoj translitera- ciji dijelove liturgijskih knjiga, brevijara i misala, dijelove zbornika, listina i druge građe. Objavio je u izboru odlomke starozavjetnih i novozavjetnih spisa, homilija, apokrifa, legenda, romana, objavio je dijelove pravnih spisa i kronika. Glagoljicom su ovdje izdani glagoljski spomenici: Kukuljevićev fragment misala iz 13. st. (s dopunama prema Prvotisku Misala iz 1483.), * Usp. BRATULIĆ 2007. JAGIĆ 1948: 467. 'VONČINA 1999: 69. Usp. KAPETANOVIĆ 2007. JAGIĆ 1866: IV. s