V. BADURINA-STIPČEVIĆ, Jagićeva izdanja hrvatskih SLOVO 61 (2011) legenda o sv. Tekli iz 13. st..* legenda o Ivanu i Prohoru iz 13. st.,' za- tim biblijski odlomci iz Bribirskoga misala iz 15. st.' i Kukuljevićeva (Vinodolskog) brevijara iz 1485. godine, dijelovi Postanka i Knjige proroka Joela iz Dragućkog brevijara iz 1407., te odlomak homilije sv. Augustina iz 1. vrbničkog brevijara iz 13. st. U Primčrima su prvi put objavljeni i odlomci Rumanca trojskog iz glagoljskoga Vinodolskoga zbornika s početka 15. st. i dijelovi Aleksandride iz ćiriličkoga Roudničkoga rukopisa iz prve polovice 16. st., zatim dio glagoljske Regule sv. Benedikta iz 14. st. i odlomci iz gla- goljskih spomenika, Vinodolskoga zakonika i Krčkoga statuta." U Arkivu za povjestnicu jugoslavensku 9 (1868) Jagić je pripremio novu hrestomatiju srednjovjekovnih hrvatskih tekstova. Napisao je što ga je na to potaklo: »Pišući drugi dio književne historije naroda hrvatskoga i srbskoga, imam puno prilike uvjeriti se, koliko je mučan i nezahvalan zadatak, go- voriti u historiji književnosti o djelih, koja su ili još u rukopisu ili već pred dvie do tri sta godina štampana, a danas gotovo sa sviem nedokučiva. Ma kolik trud bio, što se ulaže u karakterisanje takovieh djela, nema on ipak ni za polovicu onog ploda i uspjeha, koji bi knjiga donosila, da je gradjena na osnovu samieh izdanieh izvora.«? Ovaj izbor tekstova iz Arkiva objavio je i kasnije, u dodatku Historije književnosti naroda hrvatskoga i srbsko- 'ga (1867). Jagić se koristio dvama izvorima iz Kukuljevićeve knjižnice, glagoljskim rukopisom iz 1468. godine, danas u literaturi poznatim kao Petrisov zbornik, i čiriličkim rukopisom iz 1520. godine, u kasnijoj literaturi citiranim kao Libro od mnozijeh razloga. Napominje da to nisu »jako stari« rukopisi i da se »starina najbolje raspoznaje po jeziku«," jer da su neki dije- lovi samo prijepisi starijih starobugarskih ili crkvenoslavenskih tekstova, a drugi su kasnije prevedeni s latinskoga ili talijanskog jezika. Kaže također, to su »dva veoma obilata zbornika najraznolikijih stvari: pravi pravcati li- * Jagić je tekst datirao u 12. st, Ovaj fragment apokrifnih Djela Pavla i Tekle kasnije je izdan transkripcijom u ŠTEFANIĆ i sur. 1969: 129-132, a tekstološka studija i kritičko izdanje apokrifa objavljeni su u: GRABAR 1972. * Fragment apokrifnih Pseudo-Prohorovih Djela Ivanovih Jagić je datirao u 12. st. Fragment je više puta izdavan, usp. PETROVIĆ 2004: 211. 19 Jagić datira rukopis u 13./14. st. " Svi su tekstovi objavljeni u JAGIĆ 1866. * JAGIĆ 1868.a: 148. % JAGIĆ 1868.a: 149.