V. BADURINA-STIPČEVIĆ, Hrvatskoglagoljska Muka svetoga SLOVO 60 (2010)

ta, kao i opis njegove mučeničke smrti sačuvani su u različitim apokrifnim
spisima. Prema predaji, kad su se Isusovi učenici razilazili i odlazili u odre-
đene dijelove svijeta, gdje će propovijedati evanđelje, Andriji su dodijeljeni
sjeverni krajevi, sve do Ukrajine. Crkveni povjesničar Euzebije Cezarejski
spominje Andrijino propovijedanje među Skitima. Apostol Andrija obratio
je mnoge ljude na kršćansku vjeru pa se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj
pobojao narodne pobune, te ga je dao uhititi. Podvrgao ga je strašnom mu-
čenju na križu, na koji ga je dao privezati da bi mu produžio muke. Vjeruje
se da je križ na koji je bio privezan imao oblik slova X, te je taj tzv. Andrijin
križ postao njegov hagiografski atribut. Andrijine relikvije iz Patrasa bile su
prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svečeva je glava godine
1462. prenijeta u Rim, a papa Pavao VI. vratio ju je 1964. godine grčkim
pravoslavnim vjemicima. Blagdan sv. Andrije slavi se 30. studenoga u
istočnoj i zapadnoj Crkvi, još od vremena Grgura Nazijanskoga.?

Djela Andrijina prvi put spominje Euzebije Cezarejski iz 4. stoljeća,
i to kao heretički spis.* Suvremeni istraživači ne slažu se u tome kada je
nastao apokrif: J. Flamion i F. Dvornik smatraju da potječe iz druge po-
lovice 3. stoljeća, G. Quispel misli da je nastao prije 200. godine, P. M.
Peterson smješta apokrif u Hadrijanovo doba (117.-138.), a J. M. Prieur u
vrijeme između 150.-200. godine.' Kao domovina Andrijinih djela navodi
se Grčka (Ahaja), Mala Azija' i Egipat (Aleksandrija),"' a ističe se njihov
gnostički, neoplatonistički, ili pak »enkratički« svjetonazor. U odnosu na
druga apostolska djela, prvobitna Djela Andrijina sačuvana su u manjem
opsegu. Znatan broj tekstova potječe iz kasnijega razdoblja, a neki teksto-
vi pokazuju utjecaj bizantske teologije. Prvobitna Djela Andrijina mogu se
rekonstruirati na temelju odlomaka originalnih djela, koptskoga fragmenta
papirusa iz 4. stoljeća (Papyrus Cop. Utrecht 1), fragmenta grčkoga ko-
deksa iz 10. do 11. stoljeća (Cod. Vatic. Graec. 808) te više drugih grčkih
i latinskih apokrifnih spisa (Martyrium Andreae prius, Martyrium Andreae
alterum, Narratio, Vita Andreae Epiphanii Monachi, Laudatio, Passio sanc-

  

'GORDINI 1961; AURENHAMMER 1959.
*  HENNECKE; SCHNEEMELCHER 1964: 271.
* " PETROVIĆ 2004: 275; PRIEUR 1989: 413; DUS 2003: 239.
** HENNECKE; SCHNEEMELCHER 1964: 276.
" PRIEUR 1989: 414-416.

48